10 godina Androida – od alternative najjačima, do trona s kojeg će teško sići - Android

Ove jeseni navršava se punih 10 godina otkako je Android operativni sustav započeo svoje povijesno putovanje. Iako je sam OS zapravo predstavljen 2007, prvi uređaji s Androidom lansiran je u rujnu 2008. godine, dakle prije točno 10 godina.

Android operativni je razvijala tvrtka istoimenog naziva, osnovana 2003. godine od strane nekolicine inženjera, među kojima je najzvučnije ime Andy Rubin. Tvrtku 2005. godine kupuje Google i nastavlja rad na započetoj platformi, da bi 2007 predstavio AOSP (Android Open Source Project), što je značilo početak nove ere u svijetu mobilnih uređaja, budući da je Android stekao titulu prvog otvorenog mobilnog operativnog sustava.

U to je vrijeme mobilnim svijetom vladala Nokia sa svojim Symbianom, pored kojeg su paralelno egzistirali Windows Mobile i BlackBerry, te još neki operativni sustavi s manjim udjelom u ukupnom broju uređaja. Bilo je to vrijeme kad je tržište mobilnih operativnih sustava bilo prilično šaroliko, da bi tek izlazak Appleovog iPhonea 2007. godine cijelu industriju podigao na noge i zauvijek promijenio.

Postoje informacije da je vodstvo Googlea čak odustalo od prvotne verzije Androida nakon što su vidjeli Appleovo predstavljanje prvog iPhonea, pa su svoj novi OS sljedećih godinu dana dorađivali, kako bi ga učinili konkurentnim Appleovom.

Tako Google i američki T-Mobile 2008. godine lansiraju prvi uređaj temeljen na Androidu – T-Mobile G1, a zapravo se radilo o HTC-ovom modelu Dream. Nedugo nakon toga, i drugi proizvođači su počeli eksperimentirati s Androidom, a glavnu ulogu još uvijek je vodio HTC, koji je u ovoj platformi tada imao najveći tržišni udio.

Do drastičnih promjena dolazi 2010. godine, i to Samsungovim lansiranjem prvog Galaxyja S. Radilo se to hardverski najjačem uređaju tog doba, koji je konkurirao HTC-ovom Desireu, ali i paralelno predstavljenom iPhoneu 4.

U međuvremenu su i drugi proizvođači svoje operativne sustave počeli prilagođavati novom trendu, no nitko od njih u tome nije uspio. Nokia je cijeli kod Symbiana napisala ispočetka, no uspjeh je izostao. BlackBerry je dugo krpao svoj postojeći BlackBerry OS, da bi ga kasnije lansiranje potpuno novog doslovno pokopalo. Microsoft je najviše uložio u novi operativni sustav, kojeg je namjerno učinio različitim od iOS-a i Androida, no vremenom se i on pokazao kao promašaj, pa je za sobom u grob povukao i nekad najjače ime industrije – Nokiju, za koju smo vidjeli da je kasnije oživjela, ali naravno – s Androidom.

Posljedica ovih turbulencije današnja podijeljenost tržišta na dva tabora – Android i iOS. Naravno, zbog zatvorenosti Appleovog ekosustava i otvorenosti Androida, potonji se sada nalazi na preko 80% mobitela u svijetu, a dostupan je i u verzijama za hardverski slabije uređaje (Android Go) i pametne satove, koji je isprva nosio naziv Android Wear, da bi ga Google sada prekrstio u Wear OS.

Za razliku od Appleovog iOS-a, koji se nalazi samo na prilično skupom Appleovom hardveru, Android je omogućio korištenje smartfona i platežno manje sposobnim korisnicima, uključujući i one u zemljama trećeg svijeta, gdje jeftini mobiteli predstavljaju jedini doticaj ljudi s internetom.

Kao što smo vidjeli, prednost Androida očituje se u otvorenosti i dostupnosti na širokom spektru uređaja, a glavni nedostatak je izuzetno spor proces nadogradnji, koji je svake godine sve sporiji i sporiji. Izuzetno veliki broj brandova i proizvođača ne može hvatati korak s Googleovim godišnjim ciklusom izbacivanja novih verzija, dok oni najveći kasne zbog želje da ostve svoj trag, budući da svaku novu verziju moraju prilagoditi svojim nadogradnjama sučelja.

Za Android možemo slobodno reći da je globalni operativni sustav kojeg je iz ove perspektive nemoguće srušiti s trona, ali tu je i Appleov iOS, s kojim će se stalno nadmetati. Ovakva situacija je zapravo dobra za korisnike, jer konkurencija i jednu i drugu stranu potiče na rad i nastojanje da budu što bolji, no s druge strane, mnogo je onih koji u ovolikoj dominaciji Androida vide monopol, posebice institucije Europske Unije, koje su Googleu nedavno odrapile drakonsku kaznu od 5 milijardi dolara, zbog, kako navode, iskorištavanja dominante pozicije na tržištu.

Veliki poticaj rastu Android ekosustava u zadnjih je nekoliko godina dao je i strašno brz razvoj kineskih proizvođača. Nekad slavna imena poput Sonyja, LG-a i HTC-a nestala su s top lista najvećih proizvođača, a zamijenila su ih nova – Huawei, Oppo, Xiaomi i Vivo. Naravno, tu su i mnogi drugi, koji samo čekaju svoju priliku da se upišu na listu najvećih.

Razlog ovome leži i u preseljenju proizvodnje. I dok su se prije desetak godina mobiteli još uvijek proizvodili u Finskoj, SAD, Kanadi, Njemačkoj i Švedskoj, u međuvremenu se praktički cijela proizvodnja preselila u Kinu, uz izuzetak nekolicine okolnih zemalja koji se bave sklapanjem, npr. Vijetnam.

Prema nekim izvorima, u svijetu trenutno postoji preko 1000 različitih brandova Android uređaja. Mnogi praktički na dnevnoj bazi nestaju i nastaju novi. Tržište smartfona je očito vrlo dinamično, pa bi na kraju svaka prognoza budućnosti bila nezahvalna, no sigurno je da će Android još dugo držati dominantnu poziciju na tržištu.