10 najgorih stvari koje su se dogodile u industriji smartfona - Android

Svi mi volimo svoje mobitele jer su nam korisni u svakodnevnom životu, no ponekad ih istovremeno i mrzimo zbog nekih njihovih mušica, ali i većih nedostataka. Isto kao za inovacije koje su unaprijedile korištenje mobitela kroz povijest, proizvođači su zaslužni i za devijacije koje ih čine manje praktičnima, manje ergonomičnima, kompliciranima i slično.

Zašto je je tomu tako, prilično je opširna tema koju bismo mogli posebno obraditi, a u ovom tekstu donosimo deset najgorih stvari koje su se dogodine mobitelima u novije vrijeme. Na neke od njih smo već naviknuti, a na neke se još uvijek privikavamo, no čak i kad se u potpunosti priviknemo, ne možemo ih zanijekati.

Zato smo danas odabrali 10 stavki koje nam najviše idu na živce, te se nadamo da će ih proizvođači u nekom doglednom periodu riješiti.

1. Zub

Ako je suditi po komentarima korisnika, kako na internetu, tako i u stvarnom životu, zub, usjek, notch, ili kako već zovete ovu šaku u oko, je najomraženiji dio mobitela koji se pojavio u zadnje dvije godine. Tehnološki zahtjevi su takvi da je na vrhu kućišta bio potreban određeni prostor za smještaj prednje kamere, slušalice/zvučnika i infracrvene 3D kamere kao jednog od aspekata napredne biometrije.

E sad, zub kao takav, prvi put predstavljen u iPhoneu X, sam po sebi ne bi bio na ovoj listi da je ostao samo kao posljedica Appleovog lošeg dizajna. Ubrzo nakon toga, proizvođači Androida su ovo Appleovo remek djelo počeli kopirati, ali ne zbog 3D kamere ili neke naprednije tehnologije, već isključivo zahvaljujući pomodarstvu.

Nakon toga je krenula lavina i zubi su se počeli pojavljivati na modelima doslovno svih proizvođača, kod nekih opravdano, no takvi su ostali u debeloj manjini.

Vidjeli smo da je problem smještaja prednje kamere u međuvremenu prevladan, bilo u vidu rupice, manjeg waterdrop zuba, ali i inovativnih rješenja poput kliznog mehanizma, pop-up kamere ili čak preklopne kamere. No, ipak, Apple je u najnovijem iPhoneu 11 ostavio dvije godine star zub, dakako, iz opravdanih razloga, ali ne možemo ne primijetiti da je biometriju Face ID-a mogao zamijeniti vraćanjem čitača otisaka prstiju, bilo ispod zaslona, bilo na poleđinu. Isto vrijedi i za Huawei Mate 30 Pro, za kojeg glasine najavljuju istu stvar, s tom razlikom što će njegov usjek u zaslon ipak biti nešto manji.

Bilo kako bilo, smatramo da je zub kao takav prevladan i da ga uređaji s kraja 2019. godine ne bi trebali imati.

2. Zakrivljeni zaslon

Kad je Samsung 2014. godine lansirao prvi Galaxy Note Edge, otvorena je nova stranica u povijesti smartfona. Svakom tko imalo prati zbivanja u ovom industrijskom segmentu bilo je jasno da je Samsung to učinio iz razloga što može, odnosno da demonstrira dostignuća tehnologije izrade zaslona, a softverska iskoristivost bila je ograničena.

Da je sve ostalo na tome, ove stavke u ovom članku danas vjerojatno ne bi bilo, no ubrzo nakon toga lansiran je Galaxy S6 Edge, čiji je zaslon zakrivljen s dviju strana. Ovaj model je bio dizajnerski dragulj, ali je otvorio Pandorinu kutiju iz koje su izašla sva zla loše ergonomije i povećanog rizika od oštećenja.

Uslijedile su nove generacije zakrivljenih zaslona koje su, istina, smanjile stupanj zakrivljenja i time osigurale nešto veći stupanj ergonomije, ali ukupna upotrebljivost i mogućnost manipulacije je još uvijek ispod razine koju nude ravni zasloni, posebice u kombinaciji s klizavim kućištima.

Uz nekolicinu iznimki, danas praktički više ne možete kupiti Android smartfon najviše klase s ravnim zaslonom, tako da u ovom slučaju moramo pohvaliti Apple, za kojeg napokon možemo reći da uporno inzistira i ustraje na nečemu pametnom.

3. In-screen čitač otisaka prstiju

Iako je ova tehnologija u početku obećavala, ne možemo reći da je ispunila očekivanja korisnika. Naravno, ako želite zaslon od ruba do ruba, čitač otisaka prstiju ne možete smjestiti ispod zaslona na onaj dio mesa koji je nestao, već je rješenje potraženo u novoj tehnologiji (optičkoj i ultrazvučnoj) koja senzoru omogućuje da „vidi“ kroz panel zaslona, što je uistinu impresivno.

No, već nakon prvog susreta s takvim čitačem, ispostavilo se da je, barem u ovom stadiju razvoja, ova tehnologija manje praktična od one korištene u starim kapacitivnim čitačima. In-screen čitači su objektivno sporiji i manje precizni, a za potonje smo već nekoliko puta objasnili da za to postoje objektivni razlozi. Glavni je nedostatak fizičke granice čitača na zaslonu, zbog kojeg prst može lako zalutati, a to izravno utječe na preciznost, a posljedično tome i brzinu, te ukupnu praktičnost.

Osobno sam se privikao na in-screen čitače koji mi realno ne predstavljaju problem, ali s nostalgijom gledam na stare kapacitivne koji su bili brži, precizniji i objektivno praktičniji.

U međuvremenu su se internetom provukle glasine kako neke kompanije rade na tome da ovaj problem riješe na način da cijeli zaslon pretvore u senzor za očitavanje, no iskreno se nadamo da se to neće dogoditi, jer zamislite noćnu moru u kojoj bi svaki slučajni dodir prsta otključavao uređaj.

Kompromisno rješenje bi se eventualno moglo postići ograničavanjem područja osjetljivog na otisak prsta ili jednostavno vraćanje kapacitivnog na poleđinu uređaja. Znam da ovo nekome možda zvuči kao hereza jer narušava trenutne smjernice u dizajnu, no ako pogledamo nove šporete od modula kamera koje proizvođači upravo počinju izbacivati u najnovijim modelima, jedan čitač otisaka prstiju ne bi previše narušio izgled.

4. Nestanak 3.5 mm audio utora

Ovaj dio hardvera je možda vrijeme pregazilo, ali taj proces bi išao daleko sporije da ga Apple jednom prilikom nije naprasno izbacio pravdajući taj čin oslobađanjem prostora za 3D Touch senzor, koji je, eto, sada također izbačen iz najnovije generacije iPhonea.

Logičan slijed događaja bio je očekivan. Proizvođači Androida su još jednom pomodno slijedili Apple i polako počeli izbacivati ovaj koristan utor. Proces njegovog odstranjivanja je išao selektivno i polako, uglavnom na skupljim modelima, a sada ga je zacementirao i posljednji Mohikanac – Samsung, koji se Appleu sve do nedavno rugao zbog tog čina.

5. Neizmjenjiva baterija

Ova stavka možda pripada nekom prošlom vremenu, no frustracije zbog prelaska na fiksirane baterije još uvijek su postojane. Nerijetko se dogodi da se baterije smartfona napušu i unište cijeli uređaj, a da je baterija izmjenjiva, posljedice ne bi bile toliko drastične.

Problem nastaje i kad baterija vremenom počne gubiti svoj kapacitet, posebice nakon ubođenja tehnologije brzog punjenja, tako da sad za njezinu izmjenu morate posjetiti servis. Ovo čak i ne bi bio problem ako živite u gradu u kojem servis postoji, no u suprotnom uređaj morate slati poštom, a cijeli postupak zna potrajati.

Jasno je da je su izmjenjive baterije izbačene zbog dizajna, ali vremena kad su bile normalna pojava jednostavno ne možemo zaboraviti.

6. Lightning standard

Ovo spada isključivo u Appleovu domenu, budući da je ovaj standard prisutan samo na njegovim uređajima. Svi ostali koriste USB-C standard, uz izuzetak par jeftinih modela koji nisku cijenu osiguravaju upravo čišćenjem skladišta starih neupotrijebljenih komponenti.

Iako Lightning utor sam po sebi nije loš, na ovoj listi se našao zahvaljujući činjenici što Apple za svoje druge uređaje koristi malo prije spomenuti USB-C, kako na Macovima, tako i na novijim iPadima.

I sada imate situaciju da iPhone ne možete napuniti posuđenim punjačem od vlasnika Androida, a ne možete koristiti ni iste slušalice koje inače koristite na MacBooku, koji je također Appleov proizvod. Toliko o savršenom ekosustavu i međusobnoj kompatibilnosti proizvoda. Problem bi možda djelomično bio ublažen da na MacBooku možete koristiti slušalice s USB-C utorom, no to nije slučaj, jer mnogi od njih za zvučni izlaz koriste upravo 3,5 mm utor kojeg je Apple s iPhonea izbacio.

Rješenje je u kupovini adaptera, dakle dodatnom trošku, što je možda i dio Appleove strategije, no mnogi se ovih dodataka groze, posebice iz razloga što ih je lako izgubiti.

7. Stakleno i klizavo kućište

Ova pošast traje već dugo i što je najgore, kraj joj se ne nazire. Zbog još jednog imperativa dizajna, proizvođači su praktički prestali proizvoditi uređaje od drugih, manje lomljivih i klizavih materijala. Potonja kombinacija je jedna od najgorih noćnih mora svakog vlasnika smartfona, pogotovo iz višeg cjenovnog razreda, a kao jedino rješenje nameće se korištenje zaštitne maskice.

No, čemu onda svo ono blještavilo dizajna poleđine? Sve one sjajeće boje, efekti, prelijevanja i sl. Najnoviji primjer je Samsung Galaxy Note 10+ s izvrsno izvedenom Aura Glow pozadinom, ali materijal iz kojeg je izrađen je toliko klizav da svako držanje u ruci predstavlja sigurnosni izazov, a kao bonus tu je i zakrivljeni zaslon koji upotrebljivost bez zaštitne maskice praktički svodi na nulu.

I nije tu problem samo u Noteu 10, već u doslovno u svim novijim top modelima. Npr. OnePlus 7 Pro ima slične probleme, a zbog brušenog stakla još je klizaviji.

Ponekad zažalimo za vremenima kad su mobiteli bili izrađeni od plastike, koja je inače manje otporna na grebanje i na njoj bi se prije vidjeli tragovi korištenja, no već opjevani imperativ dizajna i „premium“ dojma je učinio svoje, tako da danas imamo prelijepe uređaje, ali praktički neupotrebljive bez zaštitnih maskica koje upravo tu ljepotu neutraliziraju.

Na kraju se ispostavlja da proizvođači ovakvu poslovnu strategiju vode isključivo zbog pokazivanja uređaja na renderima i reklamnim panoima, fino skrojenim videima i eventualno zbog onih par postotaka korisnika koji ne koriste zaštitne maskice.

8. Sporost nadogradnji

Ovaj dio ide na dušu proizvođačima Androida koji nakon više od 10 godina nisu uspjeli pronaći adekvatan način za bržu nadogradnju svojih uređaja. Često se dogodi da Google lansira novu verziju operativnog sustava, a da čak ni top modeli nekih proizvođača još nisu dobili ni prethodnu.

Naravno, otvoreni eko-sustav nije izravno usporediv s Appleovim, budući da je više strana uključeno u cijeli proces, no smatramo da se u ovih desetak godina moglo učiniti puno više. Vidjeli smo da je Google na razne načine pokušavao ubrzati ovaj proces i pomoći proizvođačima da što prije nadograde svoje uređaje, no pokazalo se da je tromost cijelog lanca veća nego što se očekivalo.

9. Bloatware

Razumijemo da proizvođači smartfona na svojim uređajima žele ostaviti svojevrsni pečat kako bi se razlikovali od konkurencije, no većina ih isporučuje s potpuno nepotrebnim aplikacijama, odnosno onima koje možete preuzeti iz odgovarajuće trgovine čim ga pokrenete. Istina, neki od njih su u zadnje vrijeme počeli smanjivati količinu dodatnog softvera, ali problem generalno i dalje postoji, posebice na uređajima s malom internom memorijom u kombinaciji s nedostatkom utora za memorijsku karticu.

Problem bloatwarea je često prisutan i u vidu nepotrebnih i kompliciranih dodataka sučelju koja u pravilu samo kvare korisničko iskustvo i usporavaju uređaj.

10. Nered u trgovinama aplikacija

Vjerojatno ste se više puta našli u situaciji da tražite neku korisnu aplikaciju, ali je niste uspjeli naći. Razlog tome su ne baš savršene tražilice unutar trgovina aplikacija, ali i algoritam koji ih slaže po nekakvoj imaginarnoj relevantnosti. Često se dogodi na jednu aplikaciju imate na jednom mobitelu, ali je na drugom ne možete pronaći. Da. Ovo je čest slučaj i u Googleovoj Play trgovini, koji se inače diči najboljom tražilicom na svijetu.

Također, postoji dosta kvalitetnih i korisnih aplikacija, ali zbog ukupne količine i nereda u trgovinama, teško ih je pronaći. Nekad se zna dogoditi da potrošite sate na traženje aplikacije koja vam treba i odgovara, ali algoritam je neumoljiv.

Ukoliko imate nekog svog kandidata za ovu listu koji vam čupa živce, svakako ga navedite u komentarima