HTC U11 Life – Recenzija - Android

S vremena na vrijeme, među mnoštvom uređaja koje testiramo, dođe jedan koji je po nečemu totalno drukčiji od svih ostalih. U11 Life, iako naizgled nije po ničemu poseban, jedan od prvih uređaja na Android One platformi kojeg smo testirali. Sam Android One nije ništa drukčiji od čistog Androida. Sve izgleda isto, sve radi isto, nema […]

S vremena na vrijeme, među mnoštvom uređaja koje testiramo, dođe jedan koji je po nečemu totalno drukčiji od svih ostalih. U11 Life, iako naizgled nije po ničemu poseban, jedan od prvih uređaja na Android One platformi kojeg smo testirali.

Sam Android One nije ništa drukčiji od čistog Androida. Sve izgleda isto, sve radi isto, nema posebnih aplikacija koje bi, recimo, radile na njemu, a ne na drugim Androidima ne i obrnuto, ali ipak, Google za njega jamči 2 godine nadogradnji i 3 godine sigurnosnih zakrpa.

Nažalost, to je u Android svijetu nešto posebno i drukčije, jer većina vlasnika ostalih Androida je sretna ako dobiju jednu veću nadogradnju, a kad dočekaju i narednu, cijeli internet bruji o tome.

Tako je U11 Life dio Android One programa, koji je u jednu ruku sličan Nexus, a u drugu Google Experience programu, no isto tako nije ni jedno, ni drugo. Android One je jednostavno čisti Android, s tek pokojom izmijenjenom aplikacijom koju proizvođač odluči zadržati iz svoje palete, jer jednostavno smatra da je ona bolja nego Googleova.

Tu se, u slučaju HTC-a, slažem s njihovom odlukom da zadrže aplikaciju kamere i proširenje vezano uz Edge Sense, jer te dvije stavke uistinu funkcioniraju znatno bolje nego Googleove varijante.

Izuzev Android One platforme, U11 Life je jedan pristupačniji uređaj kojeg samo Edge Sense donekle izdvaja od konkurencije. No to ne znači da je loš, ili da ga se ne isplati kupiti, dapače. Snapdragon 630 je solidan procesor, 32 GB interne memorije i 3 GB RAM-a su nešto očekivano za ovaj cjenovni rang, a IP67 certifikat i utor za microSD kartice su lijepi dodaci cijelom paketu.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dizajn, kućište i ergonomija

U11 Life neodoljivo podsjeća na velikog starijeg brata, U11, što je vizualno odlično, ali je dojam u ruci potpuno drugačiji.
Baš kako U11 ostavlja dojam skupog smartfona, tako i U11 Life ostavlja dojam uređaja nižeg cjenovnog ranga. To ni ne treba čuditi jer je, kao zaštita prednje i stražnje strane, prepuštena Gorilla Glass 3 staklu. Dojam je kao da je u uređaju ostavljeno viška mjesta, pa se tako poleđina čini kao da ima malo slobodnog hoda kad ju pritisnete, što nije ništa strašno ali je često viđeno u nižim cjenovnim razredima.

Okvir je izrađen od polikarbonata, baš kao i tipke koje imaju vrlo dobar klik. Raspored je zadržan kao i na većem modelu, pa je najniža rebrasta, dakle ona za uključivanje, a povrh nje dvije za kontrolu glasnoće.

Home tipka je ujedno i čitač otiska prstiju. Konkavnog je oblika i nije ju moguće kliknuti, već samo dodirnuti, baš kao i one za povratak i pozivanje multitasking izbornika.

Mesa oko zaslona ima dosta, a s obzirom na to da su čak i Kinezi s kopna počeli izbacivati uređaje čak i za još niži cjenovni rang, a koji imaju zaslone od ruba do ruba, smatramo da se HTC trebao nešto više potruditi oko dizajna uređaja. Štoviše, čak je i Samsung predstavio novi Galaxy A8 sa zaslonom od ruba do ruba. Istina, U11 Life je veća konkurencija jeftinijoj Galaxy J seriji, ali pretpostavljamo da ćemo uskoro vidjeti i J seriju upravo s takvom vrstom zaslona.

Premda dizajn dijeli s U11, poznati HTC-ovi BoomSound zvučnici su izostali s ovog modela. Tako na dnu imamo samo jedan zvučnik, koji je pristojne kvalitete, no ne i dovoljne glasnoće. Zbog nešto drugačijeg smještaja zvučnika i USB-C utora, moguće je da ćete ga rjeđe prigušiti držeći uređaj u ruci, ali to kod mene nije bio slučaj. Štoviše, još lakše je ostao prigušen za vrijeme korištenja dok se punio.

Na vrhu uređaja se smjestio utor za nano SIM i micro SD karticu, a na poleđini, izuzev kamere i bljeskalice, imamo čak i Android One logo. Nisam tome baš pridavao veliku pažnju, ali mnogi poznanici su me znatiželjno pitali što on znači, tako da očito ima nekog smisla, barem kad treba plijeniti pažnju.

Valja napomenuti i da je povrh zaslona klasičan set senzora, ali i LED-ica za obavijesti, koja posebno iz ovakvih uređaja, sve češće netragom nestaje. Drago nam je da se HTC nije pridružio tom trendu, kad je već izbacio 3,5 mm izlaz za slušalice.
Nažalost, zbog nedostatka originalnog pakiranja, ne možemo potvrditi nalazi li se u prodajnom adapter za slušalice, ali iz HTC-a nas uvjeravaju da se oko njega ne trebamo brinuti.

Ne treba zaboraviti niti vodootporno kućište (IP67 certifikat) što polako postaje standard standard čak i u ovom cjenovnom razredu, barem kad je HTC u pitanju.

Zaslon

5,2” Super LCD je HTC-ov dobro poznati zaslon. FullHD rezolucija je sasvim dovoljna na ovoj dijagonali, a rezultira s vrlo visokih 424 ppi.

Kutovi vidljivosti su klasično dobri za IPS matricu. Definitivno nisu savršeni, ali je, ako izuzmeno AMOLED, među boljima u cjenovnom rangu. Vidljivost na suncu bi mogla biti i nešto bolja, no zasigurno nije loša ili preniska. Štoviše, u ovom cjenovnom rangu samo su Samsungovi modeli bolji. Jedino je primjetan mali gubitak kontrasta i boja pri direktnoj izloženosti suncu, ali to je klasika za ovaj tip zaslona. Izuzev u takvim situacijama, kontrast je na vrlo visokoj razini, a na prikaz boja nitko ne bi trebao imati prigovora.

Zaštitni sloj je Gorilla Glass 3, što je u neku ruku pomalo čudno, s obzirom na to da su na tržištu aktualne čak i novije dvije generacije zaštite. Opet, po našem iskustvu, šanse da izgrebete i najnoviji Gorilla Glass i ovaj su otprilike jednake.

Hardver i performanse

Kako je riječ o uređaju srednjeg cjenovnog ranga, tako se HTC u njega odlučio ugraditi Snapdragon 630. Riječ je o osmerojezgrenom procesoru. čije Cortex A53 jezgre kucaju na taktu od 2,2 GHz. Postoje dvije inačice U11 Life uređaja, ali kako stvari stoje, na našem tržištu će biti zastupljena samo slabija inačica s 32 GB interne memorije i 3 GB RAM-a. Jača dolazi sa 64 GB interne i 4 GB RAM-a. U oba slučaja, memoriju je moguće proširiti microSD karticama do teoretskih 2TB.

Bez obzira na sve, performanse su sasvim solidne, i nismo imali većih prigovora za njih, jer je Adreno 508 dovoljno snažan GPU da potegne i neke zahtjevnije igrice. Naravno, to neće biti na vrhunskom nivou kao kod snažnijih procesora, ali je svakako zadovoljavajuće.

Najveći problemi uzrokovani su apsurdno loše posloženim upraviteljem zadataka. Naime, s vremena na vrijeme, a radi uštede baterije, sistem bi ograničio upotrebu određenih aplikacija. Tako bi nam u određenim trenutcima iz neshvatljivog razloga isključio podatkovnu vezu u određenim aplikacijama, a koje su po nekom njegovom algoritmu, bile previše rastrošne.
Tako bi na kratko bili uskraćeni za najnovije Tweetove obitelji Kardashian, a naši vjerni pratioci za fotografije podgrijane sarme. Jer tko voli hladnu sarmu? Treba li uopće spominjati i druge posljedice?

Nije ovo bio čest slučaj, ali je vrlo iritantan i definitivno primjetan. S obzirom na to da ovo nije problem samog uređaja, već najnovijeg Androida općenito, pretpostavljamo da će se riješiti s nekom od budućih nadogradnji, koju mi nažalost do sada nismo dočekali.

Kvaliteta signala je na solidnom nivou, a slušalica dovoljno glasna za obaviti razgovor čak i u bučnijim okruženjima. Nažalost, zvučnik smješten na dno uređaja je vrlo lako prigušiti, a niti on se ne može baš pohvaliti prevelikom glasnoćom. Hodajući ulicom, uspio sam propustiti čak dva poziva za redom, jer nisam čuo zvonjavu.

Čitač otiska prstiju je vrlo brz i precizan i možemo reći da nas je ugodno iznenadio.

Valja napomenuti i da je U11 life naslijedio funkciju stiska, odnosno možete aktivirati određenu radnju na uređaju tako da ga stisnete, kao spužvu recimo. Ovo smo upoznali na HTC-u U11, a čini se da se svidjelo i Googleu jer istu funkciju podržavaju i novi Pixeli od kojih najvećeg upravo i testiramo.

Softver i sučelje

Android One je mješavina Googleovog Nexus i Experience programa. Nexusi su bili smartfoni koji su dolazili na čistom Androidu, ali je svake godine je samo jedan od proizvođača dobio dozvolu za izradu takvog uređaja. Istina, posljednje godine su bila čak dva, Huawei i LG, ali i dalje je to bio vrlo ograničen program. On je ujedno bio i Googleova smjernica svim proizvođačima.