Huawei Mate 20 Pro – šest mjeseci kasnije [Osvrt] - Android

Upravo protječe šesti mjesec otkako na dnevnoj bazi koristim Huawei Mate 20 Pro, koji mi je ujedno i prvi Huawei kojeg koristim kao primarni uređaj, što znači da na njemu obavljam većinu poziva, primam i šaljem mailove, poruke, chatam, surfam, koristim društvene mreže, ali na njemu isto tako koristim i kameru, te pogledam i pokoji […]

Upravo protječe šesti mjesec otkako na dnevnoj bazi koristim Huawei Mate 20 Pro, koji mi je ujedno i prvi Huawei kojeg koristim kao primarni uređaj, što znači da na njemu obavljam većinu poziva, primam i šaljem mailove, poruke, chatam, surfam, koristim društvene mreže, ali na njemu isto tako koristim i kameru, te pogledam i pokoji video.

Paralelno koristim još i iPhone XS Max, u kojem imam drugi broj, tj. koristim usluge drugog operatera, tako da dio dnevnih obaveza odradim i na njemu.

Kao što sam već u prvom osvrtu nakon dva mjeseca korištenja naveo, na Mate 20 Pro sam se odlučio iz nekoliko razloga, a jedan od meni osobno najvažnijih bio je natprosječna autonomija. U istu razinu važnosti ubrajam i najbrže punjenje baterije na našem tržištu, koje je još brže od onog na OnePlusu 6, kojeg sam koristio do tada.

Znam da će sad uslijediti pitanje o sporom punjenju iPhonea, pa da odmah i na to odgovorim. Punim ga uglavnom preko noći jer ga ne koristim toliko intenzivno kao primarni uređaj, ali ako je baš potrebno, pomognem se punjačem MacBooka Pro, koji ga u konačnici napuni brzo, odnosno brže od njegovog originalnog punjača.

Tijekom ovih pola godine otkako koristim uređaj, nisam primijetio promjene u radu niti da je oslabio kapacitet baterije, a s obzirom na intenzitet korištenja, nekad ga punim i dvaput dnevno. Često ga i dopunjavam, a ponekad ga spojim i na powerbank. Osim poslova koje obavim izravno na njemu, služi mi i kao modem, na kojeg redovito povezujem prijenosnik, a s obzirom da koristim Tele2 flat tarifu, hotspot mu je praktički stalno uključen.

Ono što me u radu samog uređaja i dalje fascinira kao i kad sam ga počeo koristiti je brzina otvaranja aplikacija. Zbog već poznatog detalja o ugrađivanju EMUI sučelja u kernel Androida, ono je postalo praktički najbrže na tržištu. Naravno, ne radi se o velikim razlikama u odnosu na druge, ali kad se jednom priviknete na ovakvu brzinu, prelazak na malo sporije sučelje se itekako primijeti. Mislio sam da će ga novi Samsungov One UI po tom pitanju dostići, no to se nije dogodilo.

Nisam ljubitelj dizajna EMUI sučelja, i u početku sam namjeravao instalirati neki custom launcher, ali sam se vremenom privikao i odustao od prvotne namjere. Ono na čemu bi Huawei mogao poraditi je peglanje dialera i izbornika s kontaktima, a mogao bi izraditi i novu tipkovnicu. Istina, određen broj korisnika će odmah instalirati i koristiti Googleovu, što sam i sam učinio, ali ne odgovara svakom njezin dizajn.

Ono što mi i dalje na neki način zna zasmetati je zakrivljeni zaslon na rubovima, na kojeg se još uvijek privikavam. Uređaj zbog njega izgleda atraktivnije, ali mu je stupanj ergonomije manji. Neću ni spominjati veću izloženost oštećenjima, pa ga zato držim u malo debljoj silikonskoj maskici.

S druge strane, Mate 20 Pro je zapravo najuži 6,4-inčni uređaj, zbog čega je njime lakše upravljati jednom rukom. Isto tako je i relativno lagan, pa s manipulacijom uopće nemam problema, čak i kad je na njemu i podeblja silikonska maskica.

Zahvaljujući zaštitnoj maskici, moj Mate još uvijek nije pretrpio ozbiljniji udarac (kuc, kuc u drvo), a na njemu nema ni vidljivih tragova korištenja, osim onih mikroskopskih, kao i par točkica na zaslonu. Ovdje moram dodati da posjedujem varijantu s LG zaslonom, dakle onu čija je prva serija imala probleme sa zelenilom, no imao sam sreće jer ga ta pojava nije zahvatila. Isto tako ne vidim bilo kakve tragove burn-in efekta, za što je vjerojatno još rano, ali s obzirom na prirodu AMOLED tehnologije, nikad se ne zna.

Kamera se pokazala kao pun pogodak u lošijim uvjetima, i tu mu, barem što se tiče fotografije, još uvijek nema premca. Istini za volju, iPhone snima malo bolji noćni video, i ako mi takva aktivnost baš zatreba, uglavnom posegnem za njim. Budući da prednju kameru rijetko koristim, nedostatak autofokusa mi ne predstavlja problem, ali ako vas to mori, optimalnu razdaljinu ćete pronaći već nakon nekoliko pokušaja.

Od mušica bih istaknuo onu koja ni u jednoj nadogradnji nije ispravljena, a to je resetiranje postavki jačine pozadinskog osvjetljenja prilikom ponovnog pokretanja. Iz nekog razloga uređaj jednostavno ne želi upamtiti da sam isključio automatsko osvjetljenje, koja se nakon resetiranja operativnog sustava uvijek vraća na zadano. Srećom, uređaj ne resetiram toliko često, pa to u konačnici ni ne predstavlja veći problem.

Opće zadovoljstvo uređajem je na prilično visokoj razini. Više bih volio da ima ravni zaslon, ali taj nedostatak podnosim zbog drugih pozitivnih detalja koje donosi. Privikao sam se i na zub na vrhu, iako ga je moguće softverski skriti, odnosno zakamuflirati. Isto vrijedi i za čitač otisaka prstiju, na koji je zbog njegove prirode također potrebno privikavanje, iako uređaj često otvaram i putem 3D kamere za prepoznavanje lica.

Kod čitača otisaka prstiju treba napomenuti da se, po mom skromnom mišljenju, nalazi na prirodnijoj poziciji nego kod recimo OnePlusa 6T ili sada Samsunga Galaxy S10+. Zbog smještaja na trećini visine zaslona, palcem ga je lakše ispravno (pod odgovarajućim kutom) dodirnuti nego kod potonje dvojice, kod kojih se nalazi na dnu. Jasno, ako uređaj otključavate recimo kažiprstom druge ruke, tada ovaj detalj možete zanemariti.

Koliko ću ga još zadržati i razmišljam li o nekom drugom?

U ovom trenutku ne znam i ne razmišljam o tome, jer me izvrsno služi, ali ću svakako vidjeti što će ponuditi novi P30 Pro. U obzir bi mogao doći OnePlus 7, ali i Note 10 kad za njega dođe vrijeme, no sve je to u ovom trenutku ražanj bez zeca. Tko zna, možda u međuvremenu razmislim i o modelima drugih proizvođača, ovisno o onome što će ponuditi, a ono čemu se veselim je dolazak Oppa i Viva na EU tržište, koji također pokazuju velik potencijal.