Huawei Matebook X Pro (2020) – Recenzija - Android

Nedavno smo vidjeli kako je Huawei zauzeo prvo mjesto po broju prodanih smartfona u svijetu, a s obzirom da intenzivno pratimo ovu kompaniju posljednjih nekoliko godina i sudeći po tome koliko truda ulažu u razvoj svojih proizvoda, polažemo velike nade i u njihova prijenosna računala. Prva generacija, iako nam je bila vrlo interesantna i željeli […]

Nedavno smo vidjeli kako je Huawei zauzeo prvo mjesto po broju prodanih smartfona u svijetu, a s obzirom da intenzivno pratimo ovu kompaniju posljednjih nekoliko godina i sudeći po tome koliko truda ulažu u razvoj svojih proizvoda, polažemo velike nade i u njihova prijenosna računala.

Prva generacija, iako nam je bila vrlo interesantna i željeli smo je testirati, nažalost nas je zaobišla. Možda to i nije toliko loše jer ona i nije bila na toliko visokoj razini u odnosu na vrlo žestoku konkurenciju koja je tu već desetljećima.

Ali bome, druga generacija je po svemu sudeći u rangu s najljućom konkurencijom. Jednako je kvalitetno izrađena i unatoč sankcijama Trumpa i njegove administracije, dolazi u punom paketu kakvog očekujete od jednog premium laptopa. Tu je Intelov procesor, Nvidijina grafika i Microsoftov Windows, dakle ništa strano ili neobično. No Huawei se potrudio i ponudo uz to još neke dodatne softverske trikove.

Dizajn i kućište

Riječ je o vrlo tankom i elegantnom prijenosniku, izrađenom od aluminija. Težak je svega 1,33 kg, a tanak 14 mm. Zbog nešto drukčijeg omjera stranica zaslona, 3:2, laptop je malo “kockastiji” umjesto rašireniji nego što smo navikli vidjeti. Ovo je pogodovalo većoj radnoj površini zaslona, ugodnijoj za pregledavanje web sadržaja, pisanje dokumenata ili radu u nekoj od grafički zahtjevnijih aplikacija poput Photoshopa, Lightrooma ili npr. Premiera.

Istovremeno se “izgubio” dio površine prilikom gledanja filmova, serija ili općenito video sadržaja jer s ovakvim omjerom stranica imamo veće crne linije ispod i iznad videa. Ovisno na koji način koristite vaš laptop, ovo vam može biti prednost ili nedostatak, ali uzevši u obzir cijenu i hardver ugrađen u njega, smatram da će velikoj većini ovo biti prednost.

Tipkovnica je dovoljno velika i ugodna za duža tipkanja. Tipke imaju plitak, ali istovremeno vrlo pristojan hod i odaziv, na što sam se vrlo brzo priviknuo. I touchpad je vrlo velik i precizan tako da ga je bio pravi gušt koristiti. Klasično podržava sve moguće geste i slično na što smo navikli. Ako vam to pak nije dovoljno, znajte da je zaslon osjetljiv na dodir, no nažalost ne možete ga otklopiti do kraja, što je možda jedna od rijetkih mana ovog uređaja.

Zvučnici su postavljeni na gornjoj radnoj površini, s lijeve i desne strane tipkovnice. Dovoljno su glasni i kvalitetni, mada ne možemo reći da su spektakularno glasni. Definitivno među boljima koje smo čuli na laptopima, ali i dalje za nešto ozbiljniji rad preporučujemo korištenje kvalitetnijih studijskih slušalica ili eksternih monitora koje možete lako povezati putem 3,5 mm izlaza za slušalice smještenog na lijevi bok uređaja.

Tu ćete još pronaći i dva USB-C utora, od kojih oba možete iskoristiti za punjenje. Šteta što se jedan od njih nije našao na desnoj strani kad vam nedostaje još taman toliko dužine kabela za punjenje, ali nećemo se previše žaliti jer se puniti može istim punjačem kao i Huawei P40 Pro, a što je super stvar kad idete na put ili godišnji pa praktički za sve uređaje možete ponijeti samo jedan punjač. Na desnom boku zadržan je i jedan klasični USB-A utor, tako da niste nužno osuđeni na dongle life.

Ukoliko vam zatreba još jedan klasični USB-A utor, u pakiranju ćete dobiti i adapter s još jednim USB-C utorom, HDMI-jem, VGA utorom i klasičnim USB-A utorom. Lijepa gesta Huaweija.

Obrubi oko zaslona toliko su stanjeni da u njih nije stala kamera, ali to ne znači da ste ostali zakinuti za nju. Smještena je između F6 i F7 tipke i iskače na klik. Premda se ovo čini kao vrlo zgodno rješenje i definitivno ima svojih prednosti jer barem nemate straha da će vas netko snimati ukoliko ostavite laptop otklopljenim, kut snimanja je pomalo čudan. U glavnom fokusu su vam prsti ukoliko za vrijeme video poziva tipkate. U suprotnom, ugodno će vas iznenaditi kvaliteta kamere koja je na malo višoj razini od toster kamera kakve se inače ugrađuju u laptope. I mikrofon je dovoljno dobar da vas svi jasno i razgovjetno čuju, tj. mikrofoni, jer njih 4 su smješteni na dno uređaja i usmjereni prema vama.

Valja napomenuti i da zaslon možete otklopiti samo s jednom rukom, iako je sam mehanizam otklapanja vrlo čvrst i ne dopušta preveliku trešnju zaslona dok tipkate po njemu.
Naravno, mala trešnja će uvijek tu biti dok god ga ne pridržite drugom rukom, a i to ne može biti nešto drukčije na ovako malom i tankom laptopu.

Jednom kad ga otklopite, na raspolaganju nemate 3D biometrijsko otključavanje putem lica, ali i vrlo zgodan čitač otiska prstiju u gornjem desnom kutu kućišta, unutar tipke za uključivanje. Radi vrlo dobro, brzo i relativno precizno. Nije to kao na smartfonima, ali isto tako smatram da je ovdje veći problem u samom softveru i windowsima nego u čitaču otiska prstiju. Možda se varam, ali u svakom slučaju ga je vrlo zgodno imati i jednom kad se priviknete kako trebate postaviti prst, otključat ćete ga bez ikakvih problema svaki put iz prve.

Zaslon

Iznimno kvalitetan LTPS LCD, razvučen na 13,9 inča i zauzima preko 90% površine, a što je veliki uspjeh na ovako maloj dijagonali. Rezolucija je pomalo neobična, 3000×2000 piksela. Rekao bih da je dovoljno oštra da se razlika vidi u odnosu na klasične 15” FullHD zaslone, a istovremeno se ne primijeti da mu nedostaje piksela u odnosu na 15” 4k zaslone. Nažalost, nisam u prilici imao vidjeti 13” laptop s 4K zaslonom pokraj ovoga, tako da vam ne mogu potvrditi vidi li se i tu razlika. U svakom slučaju smatram da biste s ovom rezolucijom trebali biti i više nego zadovoljni.

Dovoljno je svijetao i pri direktnom suncu je lako čitljiv. Premda službena specifikacija kaže da je svega 430 nita maksimalno osvjetljenje, subjektivni osjećaj je kao da je to preko 500, a što je fantastičan rezultat za jedan laptop. U rangu s bilo kojim laptopom ovog cijenovnog ranga, pa čak i s mnogima koji su neusporedivo skuplji.

Ono što me najviše oduševilo jest 99,5% pokrivenosti sRGB-a, a što je vrlo važno za svaki grafički posao u kojem vam je preciznost boja vrlo važna. Naravno, nije tu samo pokrivenost sRGB-a, ima tu i još puno drugih parametara koji su važni, a u nedostatku specijalnih alata s kojima bismo ga testirali, reći ćemo samo da su i vodeći svjetski stručnjaci u testiranjima zaslona na laptopima, s ovim ostali ugodno iznenađeni i navode ga kao ključni prodajni faktor.

Hardver i performanse

Intelova deseta generacija “i” procesora dolazi u dvije varijante. Da ne bismo previše otišli u širinu kako i zašto, reći ćemo samo da je ovaj i7 desete generacije izrađen u 14 nm procesu. Postoji još jedna druga izvedba, također i7 procesora desete generacije, a koja je izrađena u 10 nm. No bez obzira na taj proizvodni proces, smatramo da snage ima dovoljno čak i za zahtjevnije radnje.

Prije svega, ovo nije laptop koji će vam poslužiti kao radna stanica, iako ima dovoljno snage da ju u određenom vremenskom periodu zamijeni. Ne možete očekivati od nečega ovoliko tankog da ima hlađenje kao i mnogo deblji i veći laptopi. Ali isto tako možete očekivati da će vam bez problema poslužiti za montažu dužih videa, 3D objekata ili bilo kakve slične radnje vezane uz vaš posao, a koja zahtjeva veliku procesorsku snagu.

4 jezgre, 8 threadova i maksimalni takt od 4,9 GHz zvuče sjajno. Kad su sve 4 jezgre upregnute, maksimalni takt je 4,3 GHz, zahvaljujući HyperThreading tehnologiji, no nije to uvijek tako idealno.

Premda će mnogi veći stručnjaci od mene upozoriti na razne probleme i kad preopteretite laptop da će mu takt procesora pasti i do 1 GHz niže od deklariranog i na masu nekih drugih problema, koliko god sam se trudio upregnuti ga težim video editingom, u kojeg su uključeni vrlo veliki materijali, obrada boja, izoštravanje, razni prijelazi i efekti, nisam primijetio toliki pad takta.

Štoviše, nisam niti primijetio da se procesor zagrijao na 100 stupnjeva kako neki kažu. Maksimum kojeg sam uspio izmjeriti nakon višesatnog rada na sobnoj temperaturi za vrijeme ljetnih vrućina, bio je svega 82 stupnja, a takt je dosezao 3,8 GHz, što je za mene sasvim prihvatljivo. Grafička je znala otići malo više, bliže 85 stupnjeva kad bih ju u potpunosti upotrijebio, barem za potrebe rendera videa.