Nokia 2.1 – Recenzija - Android

Uređaj kojemu je HMD Global, nositelj licence za proizvodnju Nokia uređaja, najbrže našao nasljednika je Nokia 2. Malo više od pola godine nakon predstavljanje Nokije 2, svijetu je predstavljena Nokia 2.1 – ovaj put Android Go uređaj, nešto boljeg hardvera i jednako impresivne baterije kapaciteta 4000mAh. HMD je u ovaj cjenovno pristupačni uređaj dodao i […]

Uređaj kojemu je HMD Global, nositelj licence za proizvodnju Nokia uređaja, najbrže našao nasljednika je Nokia 2. Malo više od pola godine nakon predstavljanje Nokije 2, svijetu je predstavljena Nokia 2.1 – ovaj put Android Go uređaj, nešto boljeg hardvera i jednako impresivne baterije kapaciteta 4000mAh. HMD je u ovaj cjenovno pristupačni uređaj dodao i veći zaslon te stereo zvučnike. Koliko je Nokia 2.1 uporabljiva i isplati li se kupovina uređaja, saznajte u nastavku recenzije.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dizajn, kućište i rukovanje

Nokia 2.1 lijepo je dizajniran uređaj i prati Nokijin trend dizajna koristeći „akcentne“ boje, pa tako na testnom primjerku imamo plavu boju stražnjeg poklopca, dok su tipke, kućište kamere, Nokia logo kao i tanki metalni prsten koji ide oko uređaja bakrene boje. Takva kombinacija boja podiže vizualnu atraktivnost uređaja, te zajedno s njegovom veličinom, koja je poprilična zbog 5,5-inčnog zaslona i prednjih stereo zvučnika, ostavlja dojam da je uređaj iznad svoje cjenovne klase. Kupci najčešće povezuju veličinu s vrijednošću, tako da je HMD-ov potez povećanja zaslona i gabarita, zajedno s atraktivnim dizajnom, dobar.

Na prednjoj strani nalazimo već spomenuti 5,5-inčni zaslon iznad kojeg je prednji zvučnik, slušalice i Nokia logo, a ispod zaslona nalazi se drugi prednji zvučnik. Na lijevoj strani uređaja nalaze se tipke za podešavanje glasnoće i otključavanje, koje lijepo leže u kućištu, ne migolje se i lako se pritišću,  no osobno mi je tipka za zaključavanje postavljena preblizu tipke za smanjivanje glasnoće pa su moguća slučajna pritiskanja krive tipke dok se korisnik ne navikne.

Desna strana je standardno čista, dok na dnu uređaja nalazimo MicroUSB2.0 utor za punjenje, a na vrhu je 3.5mm utor za slušalice. Straga imamo 8MP autofokus kameru, mikrofon i LED bljeskalicu te odvojivi poklopac ispod kojeg je ugrađena neizmjenjiva baterija kapaciteta 4000mAh te nano-SIM i MicroSD utori.

Iako lijepo izgleda, primanje uređaja u ruku odmah otkriva da je riječ o uređaju nižeg cjenovnog razreda jer je primarni materijal plastika i pri jačem stiskanju moguće je čuti škljocanje, što i nije ugodno, ali je i često u „nižoj klasi“. Prednost plastike je bolje propuštanje signala i otpornost. Nokia 2.1 ugodno leži u ruci, zahvaljujući blago zaobljenim rubovima te neće predstavljati probleme za ruku prilikom dužeg korištenja. Sve u svemu, uređaj atraktivnog dizajna, no kvaliteta stražnjeg poklopca mogla je biti bolja, imajući na umu da je Nokia 1 mali tenk, a Nokia 3(.1) kvalitetna i atraktivna po pitanju izrade.

Zaslon

Nokia 2.1 opremljena je 5,5-inčnim HD (1280 x 720p) zaslonom s 267 piksela po inču. Odmah treba reći da je moguće prepoznati individualne piksele pomno promatrajući zaslon s male udaljenosti, no s neke normalne udaljenosti (20 cm) individualni piskeli i nisu vidljivi. Zaslon je standardnog omjera stranica 16:9 te name Gorilla Glass zaštitu nego zaštitni sloj kojeg HMD naziva „Zaštitno staklo s premazom protiv skupljanja otisaka prstiju“. Tijekom dvotjednog korištenja nisam primijetio nikakve ogrebotine na zaslonu, no svakako bi bilo pametno zbog dugovječnosti zaštiti zaslon kaljenim staklom.

Prikaz boja je malo ispran uz nešto lošiji kontrast, no rekao bih da je dosta dobar za ovi cjenovni razred, a posebno me je ugodno iznenadila maksimalna svjetlina zaslona koja omogućuje korištenje Nokije 2.1 i pri direktnoj izloženosti Sunčevoj svjetlosti. Omjer zaslona prema prednjoj plohi je 70%, što bi bilo izuzetno loše za 2018. godinu da uređaj ne posjeduje prednje stereo zvučnike koji donekle pravdaju toliku količinu mesa.

Hardver, performanse i povezivost

Kao što sama nomenklatura sugerira, Nokia 2.1 je uređaj nižeg cjenovnog ranga, koji je postavljen između najpristupačnije Nokije 1 i nešto bolje opremljenije Nokije 3.1. Kao SoC tu imamo Snapdragon 425, izrađen u 28nm procesu koji se sastoji od 4 Cortex A53 jezgre na taktu od 1,4GHz. U kombinaciji nalazimo i 1GB radne memorije (Android GO podržava uređaje sa 512MB i 1GB RAM-a, op.a.) te 8GB ugrađene memorije. Pohvalno je što sam Android GO sustav zauzima svega 2,8GB i predinstalirane aplikacije su u GO verziji, pa korisniku ostaje oko 4 i pol slobodnih gigabajta za pohranu. Gledajući da uređaj dolazi sa velikim ekranom i stereo zvučnicima, što sugerira da je stvoren za konzumaciju multimedijskih sadržaja, veća memorija bila bi poželjna, pa je za duže korištenje memorijska kartica ipak neizbježna.

Same performanse uređaja neće nikoga oduševiti. U dvotjednom testu na uređaju sam normalno koristio Whatsapp, GmailGO, pune verzije Facebooka, Messengera i Instagrama, Twitter i predinstalirani Chrome, kao i Dezeer kao glavne aplikacije i ide. Sporo, ali ipak se kreće. Štoviše, uređaj radi dosta stabilno, odnosno iako sporije otvara aplikacije poput društvenih mreža, on njih ipak otvori i moguće ih je koristiti (uz manja zapinjanja) bez rušenja ili zamrzavanja. Google je odlično optimizirao Android GO i iako su Android GO uređaji slabiji po perfromansama, stabilnost na ovakvom hardveru je impresivna. Probleme mi je predstavljalo i brzo tipkanja jer je odaziv zaslona često znao kasniti, što je rezultiralo netočno napisanom riječi. Sporije, odnosno tipkanje umjerenom brzinom ide bez problema. Kroz čitavo korisničko sučelje moguće je naići i na par milisekundi kašnjenja odaziva, npr kod paljenja nekih brzih prečaca i trenutak čekanja prije nego se pokaže da ste prihvatili poziv nakon povlačenja opcije za javljanja, što će predstavljati problem onima koji su naviknuti na trenutne odazive, a tako radi većina uređaja srednje i gornje kategorije danas. Od igara instalirao sam Subway Surfers, i uz povremena zastajkivanja igra je igriva. Dakle, moguće je na Nokiji 2.1 zabaviti se i uz poneku manje zahtjevnu igru.

Po pitanju povezivosti, Nokia 2.1 podržava WiFi 802.11 a/b/g/n i LTE Cat.4 (150/50) standard povezivanja, zajedno s Bluetoothom 4.2. Prijem signala je dosta dobar, ako ne i izvrstan, primarno zahvaljujući plastičnom kućištu pa nisam imao problema ni sa radom Bluetooha, kao ni sa signalom WiFi ili 4G mreže. Uređaj posjeduje i FM Radio, no nema NFC. Kvaliteta poziva također je na zadovoljavajućoj razini, a pohvalna je slušalica (gornji prednji zvučnik) zbog glasnog i relativno čistog prijenosa zvuka.

Reprodukcija glazbe na Nokiji 2.1 također je ugodno iskustvo zahvaljujući stereo zvučnicima. Sama kvaliteta nije savršena, odnosno nije na visokoj razini, no dosta su glasni i pri najvećoj glasnoći prisutna je minimalna distorzija uz još uvijek jasan zvuk, a ova opcija je sveukupno iznad cjenovne kategorije uređaja, što je pohvalno.

Softver i sučelje

Nokia 2.1 drugi je Android Go uređaj iz Nokia tabora, a za razliku od Nokije 1, dolazi s već navedenim boljim hardverom, osiguravajući i bolje performanse. Android GO optimizirana je verzija Androida za uređaje sa slabim hardverom. Točnije, za uređaje s 512MB i 1GB radne memorije.

Android Oreo Go vizualno nalikuje na „obični“ Android Oreo, no uz neke promjene u sučelju i manju količinu animacija. Isto tako Google Assistant nije duboko integriran u OS i aplikacije koje dolaze predinstalirane napisane su upravo za Android GO platformu, zauzimajući manje mjesta i trošeći manje resursa.

Moguća je instalacija i običnih „Android“ aplikacija, koja će funkcionirati uredno, odnosno ovisno koliko su zahtjevne. Aplikacije poput YouTube GO, Gmail GO ili Chrome (GO) rade veoma dobra na Nokiji 2.1. Dok je Gmail ipak potrebno više vremena za procesiranje svih mejlova, pregledavanje videozapisa putem YouTubea pristojno je iskustvo.

Od Nokijinih aplikacija, predinstalirano imamo odličnu aplikaciju za podršku i aplikaciju za kameru o kojoj će biti nešto više riječi u sljedećem poglavlju. Nokia 2.1 trebala bi dvije godine primati ažuriranja, a isto tako bi za uređaj trebao biti dostupan Android Pie GO kada bude gotov.

Kamera

U Nokiji 2.1 ugrađena je 8MP stražnja kamera otvora blende f/2.0 s autofokusom i LED bljeskalicom. Prednja kamera je 5MP i sa fiksnim fokus. Specifikacije kamere, kao i performanse, nisu oduševljavajuće, ali za uređaj cijene 800kn su očekivane.

Predinstalirana aplikacija za kameru posjeduje osnovne značajke, bez popularnog „ručnog načina rada“ poznatog s Lumia i sada sa ZEISS-brendiranih Nokia uređaja. Dakle, nema ni naljepnica, ni Bothia ni prijenosa uživo na YouTube ili Facebook, što hardver Nokije 2.1 vjerojatno i ne može podnijeti.

U uvjetima dobrog osvjetljenja, fotografija napravljane Nokijom 2.1 izgledaju solidno, s pristojnim kontrastom i oštrinom, pogotovo kada autofokus pogodi pravi dio kadra. Ako povećate fotografiju primjetan je nedostatak detalja i višak umjetnog izoštravanja, a kamera isto tako poveća saturaciju da fotografija izgleda atraktivnije korisniku. Kako pada količina svjetlosti, tako opada i kvaliteta fotografija. Pojavljuje se digitalni šum i autofokus teško hvata ono što želite u fokusu. Kamera u cjenovnom rangu nije loša, ali za bolje fotografije potrebno je potražiti nešto skuplja rješenja.

Smanjeni primjeri fotografija slijede u nastavku, a cijelu galeriju u punoj veličini možete pronaći na Flickru.