Nokia 7.1 – Recenzija - Android

Nokia 7.1 je zanimljiv uređaj srednje klase kojeg je HMD Global predstavio u listopadu 2018. godine na događaju organiziranom u Londonu. Nakon velikog uspjeha Nokije 7 predstavljene godinu dana ranije, ali samo za kinesko tržište, ostatak svijeta je tražio uređaj sličnih karakteristika, koji bi bio nešto jači od Nokije 6, ali opet jeftiniji od Nokije […]

Nokia 7.1 je zanimljiv uređaj srednje klase kojeg je HMD Global predstavio u listopadu 2018. godine na događaju organiziranom u Londonu. Nakon velikog uspjeha Nokije 7 predstavljene godinu dana ranije, ali samo za kinesko tržište, ostatak svijeta je tražio uređaj sličnih karakteristika, koji bi bio nešto jači od Nokije 6, ali opet jeftiniji od Nokije 8.

Nokia 7.1 je došla kao odgovor na želje fanova diljem svijeta. Međutim, ono što se većini možda neće svidjeti je činjenica što je Nokia 7.1 po svemu izgleda kao malo poboljšana verzija Nokije 6.1 Plus, koja je uglavnom namijenjena Indiji.

Ipak, Nokia 7.1 ima nekoliko hardverskih aduta koji su ugodno iznenađenje i čine taj uređaj boljim od onih serije 6. S Nokijom 7.1 sam se družio poprilično dugo kako bih shvatio je li njen nešto napredniji hardver vrijedan cijene, i je li zub na vrhu zaslona zaista toliko loše rješenje. Krenimo redom.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Prodajno pakiranje

Pakiranje donosi testnu Nokiju koja je zaštićena prozirnom plastičnom folijom, a pored nje je kutijica koja sadrži dodatnu opremu, odnosno metar dug USB-C/USB kabel, klasične WH-108 slušalice što je pomalo razočarenje, te 18W punjač za brzo punjenje.

Ključ za otvaranje SIM/MicroSD ladice se nalazi ispod uređaja i igla mu je nešto dulja s obzirom da je mehanizam za otključavanje ladice nešto drugačije smješten. Stoga za otvaranje ladice nećete moći koristiti stari ključ koji ste dobili s prijašnjim Nokia uređajem, ali ćete novi moći koristiti za otvaranje starih Nokija.

Dizajn, kućište i ergonomija

Moram reći da mi dizajn Nokije 7.1. sviđa, jer je vdiljivo da HND u 2018. godini promijenio dizajnerski izričaj, što se očituje u čestom korištenju stakla na kućištima gotovo svih uređaja srednje klase. To je pomalo rizičan potez jer se staklo lako može razbiti, a ujedno je i magnet za tragove prstiju. Nažalost, nenamjerno sam napravio nekoliko crash testova s visine od metra i na sreću, staklo se nije razbilo, što je bilo olakšanje, ali i pokazatelj pametnog  dizajniranja kućišta čega ću se dotaknuti kasnije u tekstu.

Dizajn je i klasični skandinavski, s dozom starog Fabula dizajnerskog pristupa kojeg je Nokia primijenila na Lumia seriji uređaja. Linije uređaja su čiste i nisu isprekidane s drugim elementima. Na staklu je samo nekoliko izreza i to za slušalicu, mikrofon, senzor otiska prsta, te izbočina u kojoj je smješten modul kamere i LED bljeskalica.

Prednji dio uređaja skriva 5,8-inčni zaslon koji je lijepo uklopljen u tamnu plohu, s obzirom da ga polarizacijski filtar čini gotovo crnim poput relativno tankih bezela, odnosno rubova. Na vrhu zaslona nalazi se zub u kojem su smješteni širokokutna 8 MP kamera, slušalica i senzori blizine te ambijentalnog osvjetljenja. Zub nije širok, što je dobro jer se dio zaslona s obiju strana može pretvoriti u virtualni bezel ili okvir gdje će se prikazivati ​​većina dolaznih obavijesti. Dapače, ovakav pristup je bolji od onog što je LG radio s dodatnim zaslonom na V20 modelu pa je stoga (meni osobno) prihvatljiv.

Na gornjoj strani nije bilo mjesta za logotip, pa je on sada postavljen centralno na donji dio prednje površine, odnosno na bradu. Gorilla staklo treće generacije, koje štiti prednji dio telefona, samo je blago zakrivljeno u precizno izrezan aluminijski okvir. S desne strane okvira nalaze se gumbi za kontrolu glasnoće, kao i onaj za uključivanje/zaključavanje. Čvrsto su postavljeni u kućištu i imaju lijepo definirani klik. Dvostrukim pritiskom gumba za uključivanje uređaja pokrećete aplikaciju kamere prema zadanim postavkama, a klikom na smanjivanje glasnoće snimate fotografije. Ova kombinacija je prihvatljiva zamjena za namjenski gumb fotoaparata kojeg je Nokia nekada ugrađivala u svoje uređaje.

Na lijevoj strani okvira nalazi se samo ladica za nano SIM / microSD kartice koja se otvara ključem s nešto duljom iglom od dosadašnjih. Ladicu SIM kartice nećete moći otvoriti sa starim ključem prijašnjih modela Nokia uređaja jer je mehanizam drugačije postavljen, ali ćete novi ključ moći koristiti ovi ključ za otvaranje SIM vrata starijih (ili drugih) Nokia pametnih telefona.

Na vrhu okvira se nalaze dvije polikarbonatne linije antene koje su perforirane rupicom za mikrofon lijevo i 3.5 mm utorom za slušalice desno na uređaju. Na dnu se nalazi isti raspored antena s otvorom za mikrofon na lijevoj strani i dva otvora mono zvučnika na desnoj strani od centralno postavljenog USB-C utora.

Na poleđini je smješten uzdignuti modul u kojem je jedna kamera od 5 MP za mjerenje dubine polja, Zeiss logotip te glavna 12 MP kamera, kao i dvostruka LED bljeskalica ispod nje. Jedna stvar koja mi se nije svidjela je to što obje kamere u otvoru nisu bile centrirane, već su bile malo odmaknute u desno.

Modul kamere decentno je naglašen ukrasnim metalnim prstenom koji uokviruje Gorilla 3 staklo namijenjeno zaštiti kamere. Staklo na stražnjoj strani uređaja nije Gorilla 3 i već nakon dva tjedna korištenja uređaja rubovi su bili puni mikro ogrebotina koje se na sreću mogu vidjeti samo kad pod određenim kutom.

Ispod modula kamere ergonomski je dobro smješten čitač otiska prsta koji radi dobro, ali je mogao biti i brži. Srebrnasti Nokia logotip nalazi se u sredini uređaja i izgleda lijepo ispod stakla. Android One logo na dnu stražnje strane jednake je boje kao i Nokia logo poviše, dok je tekst ispod njega malo svjetliji i navodi porijeklo uređaja, adresu HMD-a i FCC broju. Nokia 7.1 je prvi uređaj na kojem je istaknuta adresa novog sjedišta HMD-a.

Nokia 7.1 je vrlo ugodna za držanje u ruci zahvaljujući oblim rubovima  te blagim prijelazima stakla prema okviru. Dojam čvrstoće je kao i kod Nokije 6.1, ali je opet “topla” kao Nokia 5.1 Plus. Taj dojam pak ostavlja staklo koje na dodir nije toliko hladno kao metalno kućište Nokije 6.1. Iako je većina površine uređaja prekrivena staklom, neće se tako lako slomiti prilikom pada na čvrstu podlogu.

Imao sam priliku napraviti nekoliko neželjenih crash testova s metra visine i staklo je ostalo sačuvano. Naime, uređaj je poprilično sklizak i ako ga ostavite na nekoj tkanini (majica, hlače, navlaka, deka) i pod kutom, velika je vjerojatnost da će odkliznuti na pod. Možda je to najveća mana izrade ovog uređaja, jer osim što se spontano pokrene teško ga je držati u ruci, pogotovo ako su vam ruke suhe. Još jedna mana staklene površine je ekstremno nakupljanje otisaka prstiju pa ćete ga prije svakog korištenja obavezno obrisati kako bi izgledao donekle pristojno, ili ga jednostavno nositi u zaštitnoj maskici.

Ljepota i ovdje dolazi s cijenom. Bilo bi jako lijepo da je HMD u pakiranje ubacio silikonsku prozirnu masku jer je izgledno da će vam uređaj ispasti barem dva puta u prvih tjedan dana dok se ne naviknete na njega. Dapače, silikonska maska je odlična investicija jer ćete spriječiti i nakupljanje ogrebotina. Pri padu se oštetio aluminijski okvir na dva mjesta, ali nema značajnijih udubljenja, već samo manje ogrebotine. Razlog zašto zaslon ili stražnja strana nisu pukli vjerojatno leži u pametnom postavljanju plastičnog prstena između okvira i obiju staklenih površina, koji ublažava udarce.

Uređaj se može u cijelosti kontrolirati placem, ali ćete istog ponekad morati dobro protegnuti za spuštanje padajućeg izbornika. Da to ne biste radili prečesto, odlično će poslužiti opcija pregledavanja obavijesti pomicanjem prsta preko senzora za čitanje otiska prsta. Tu opciju je potrebno uključiti u postavkama za geste jer nije uključena po pokretanju uređaja.

Zaslon

Zaslon Nokije 7.1 je jedan od njenih najvećih aduta. HMD je iskoristio tehnologiju sličnu Assertive Display tehnologiji upotrijebljenoj na Nokia Lumiji 1520. HMD tehnologiju sada naziva PureDisplay, a omogućuje zaslonu Nokije 7.1 oštriji prikaz slike, zasićenije boje te brže prilagođavanje uvjetima okolnog osvjetljenja. Nadalje, ovaj zaslon imaHDR10 opciju, odnosno mogućnost prebacivanja SDR prikaza u HDR kvalitetu u realnom vremenu. Korišten je LCD zaslon FullHD+ rezolucije ili 1080×2280 piksela što mu daje gustoću od približno 432 piksela po inču.

Dijagonala zaslona je 5,84 inča, a on sam zauzima gotovo 80% prednje površine. HMD je kod Nokije 7.1 koristio polarizirajući filtar koji omogućava jako dobru vidljivost zaslona i na jakom dnevnom svjetlu. Nisam imao problema s čitanjem sa zaslona pod jakim sunčevim svjetlom, a ugodno je i čitanje u zamračenim prostorima s obzirom da se pozadinsko svjetlo može dovoljno prigušiti za primjerice ugodnije surfanje pred odlazak na spavanje. Dobra stvar je to što možete koristiti značajku noćnog rada zaslona kod kojeg se plava svjetlost LCD-a eliminira što vam pomaže brže utonuti u san.

Primijetio sam da je zaslon poprilično osjetljiv te ga se može kontrolirati kada su vam ruke u rukavicama od vune ili drugog materijala, što nije slučaj kod Nokije 7 Plus.

Nokia 7.1 je jedan od uređaja koji dolazi s relativno uskim, centralno postavljenim zubom. Nisam imao veće smetnje centralnog živčanog sustava i smatram da je ovakvo rješenje dobro jer su sve obavijesti i statusni simboli smješteni u svojevrsni virtualni okvir. Na taj način je korisna površina zaslona veća, pogotovo ako se odlučite sakriti zub. Opcija skrivanja zuba je poprilično skrivena unutar developer opcija koju ćete, vjerujem, znati pronaći. Stvarno sam se navikao na zub, i dok je bio skriven mi uopće nije smetao. Dapače, samo sam tako i koristio uređaj. Jedna stvar koja me zabrinula je tamna sjena koja se može primijetiti na zaobljenim rubovima zuba kada je pozadina bijela, a pozadinsko svjetlo postavljeno na najjače. Ako namjeravate skriti zub, taj pro