Pixel 2 XL – Recenzija - Android

Rijetko kad testiramo uređaje koji su već par mjeseci na tržištu, ili one koji nisu izravno i službeno dostupni na našem, kad jedan takav ipak stigne na test, onda znate da je on sigurno vrijedan toga. Ovoga puta to je Googleov Pixel 2 XL. Baš tako, najjači Googleov smartfon je zasigurno vrijedan pažnje, možda ne […]

Rijetko kad testiramo uređaje koji su već par mjeseci na tržištu, ili one koji nisu izravno i službeno dostupni na našem, kad jedan takav ipak stigne na test, onda znate da je on sigurno vrijedan toga. Ovoga puta to je Googleov Pixel 2 XL.

Baš tako, najjači Googleov smartfon je zasigurno vrijedan pažnje, možda ne toliko zbog velikog broja potencijalnih kupaca na našem tržištu, koliko zbog toga što je ovo model kojim Google ponovno pokazuje smjernice industrije u kojoj želi da ide. Tako je nekad to radio s Nexus serijom, a danas, u novom ruhu, s Pixelima. Kod Googlea je većina stvari dobivena temeljem pokušaja i promašaja. Tako je to kad imate neograničenu bazu korisnika koji vam direktno govore što žele, a što ne.

Kako stvari stoje, Pixel je sve ono što najzagriženiji ljubitelji Androida žele. Uređaj bez mana, s čistim Androidom i najjačim hardverom. No, nije baš sve tako bajno. Vidjeli smo da na neke stvari nije bilo moguće utjecati, pa tako postoji cijela drama oko zaslona, koji ipak nije tako savršen kako se priželjkivalo. Nedostaje i 3,5 mm izlaz za slušalice kojeg u današnje vrijeme smatramo itekako korisnim. No, zanemarivši te dvije mane, kao i nedostatak proširive memorije, Pixel u najjačem izdanju radi besprijekorno i ostavlja fantastičan dojam.

Nažalost, kako ni pred komisijom, pa tako ni pred Googleom, nisu svi stanovnici Europske Unije jednakih prava. Neki su ipak ravnopravniji od onih drugih. Istina je da smo u dosta povoljnijem položaju od susjednih južnih i istočnih zemalja, ali smo i dalje predgrađe Europe. Moguće je da će se i ovo vremenom promijeniti i da će nam neka od budućih inačica Pixela, ili općenito Googleovih uređaja, postati lako dostupna putem Googleove trgovine. Do tada ćemo se snalaziti kako znamo i umijemo, i vjerojatno zamoliti nekog od bližih rođaka koji već ionako u Njemačkoj ili Irskoj rade neko vrijeme, da nam ustupe naš mali dio svemira, pa makar kao poklon za Božić, kao što je slučaj bio s ovim.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dizajn, kućište i ergonomija

Google je, baš kao i prošle godine, predstavio dvije inačice Pixela. Naš je onaj veći, s oznakom XL, i za razliku od manjeg modela, donosi zaslon skoro “od ruba do ruba”, ali bez zuba. Na prednjoj strani, osim zaslona, pronašlo se mjesta i za stereo zvučnike, ali i sve potrebne senzore te odličnu prednju kameru. U donjoj rešetci zvučnika smjestio se i glavni mikrofon, što dodatno doprinosi tom jednostavnom dizajnu ovoga uređaja.

Poleđina je sad već prepoznatljiva, izrađena od dva različita materijala koja se kontrastno spajaju u gornjoj polovici uređaja. Donji dio je izrađen od aluminija, baš kao i okvir kućišta, dok je gornji dio staklena poleđina ispod koje se skrivaju sve antene ovog uređaja. Ipak, Pixel 2, iako djeluje čvrsto kao aluminijski uređaji, ne ostavlja u ruci hladan dojam. Tajna je u svojevrsnom premazu, a koji ostavlja svojevrstan plastični dojam.

Dizajn je iznimno jednostavan. Nema dvostruke kamere, nema nikakvih posebnih oznaka, niti specijalnih ukrasa. Tek decentno označen čitač otiska prstiju, kao i kromirani Googleov logo.
Na desnom boku uređaja, pomalo neozbiljno i zaigrano, narančastom bojom označena je tipka za uključivanje, tako da se razlikuje od onih za kontrolu glasnoće koje su se spojile s bijelim obrubom kućišta.

Na vrhu kućišta je tek jedan pomoćni mikrofon, dok je dno ostalo rezervirano samo za centralno smješten USB-C utor. Na lijevom boku je utor za nano SIM karticu, bez utora za memorijske kartice. Google ih, baš kao i Apple, odbija koristiti, jer očito žele u potpunosti zadržati kontrolu nad uređajem. Nama se to nije baš dopalo, ali tko smo mi da prigovaramo tako velikim igračima?

Konačno je i Googleov uređaj dobio otpornost na vodu i prašinu, što mu jamči IP67 certifikat. Neki će prigovoriti da se i ovdje Google mogao malo više potruditi i zaraditi jači IP68 certifikat, ali osim ako ne planirate izvoditi akrobacije ispod vode, i IP67 bit će dovoljan da zaštiti uređaj od kiše, ili nespretno prolivene čaše vode u lokalnom kafiću.

Primijetit ćete lako da su obrubi oko zaslona znatno veći nego kod mnogih konkurentskih modela, i nekako ne izgleda da baš u potpunosti prati taj trend od ruba do ruba, a to je u neku ruku i istina. Približno jednaku količinu mesa imao je i prije 4 godine LG G2, ali moralo se pronaći mjesta i za stereo zvučnike, tako da nećemo puno prigovarati.

Moramo napomenuti da su ovo uistinu pravi stereo zvučnici, odnosno da su oba zvučnika potpuno identična i pravilno smještena, za razliku od svih onih koji prate trend nametnut HTC-om 10, gdje je jedan zvučnik u slušalici, a drugi na dnu uređaja.

Unatoč, uvjetovano rečeno, većoj količini tog mesa, uređaj izgleda prekrasno i četo plijeni znatiželjne poglede, posebno onih koji prate trendove u industriji smartfona. Tako sam za njega dobio znatno više upita nego za Huawei Mate 10, kojeg ipak smatram ljepšim uređajem.
U ruci leži odlično, ali je definitivno prevelik za korištenje jednom rukom. Sklizak je, ali u nekim granicama normale, ponajviše zbog pravilnijih obruba kućišta, koji se nekako usjeku u ruku, za razliku od svih onih koji su potpuno zaobljeni.

Zaslon

U bespućima interneta pojavile su se priče brojnih vlasnika Pixela 2 XL koji se žale na kvalitetu zaslona. Kao najveći problem, isticali su loše kutove vidljivosti, odnosno pojavu plavih tonova ovisno o kutu gledanja. Nije to bio jedini problem, mnogi su se žalili i na isprane boje, nesvojstvene OLED zaslonima, kao i na pojavu klasičnog burn-in efekta.

Realnost je takva da su sve ovo klasične boljke svih OLED zaslona, u određenoj mjeri. Stariji Samsungovi AMOLED zasloni bi pod kutom dobivali blagu zelenkastu nijansu, a praktički svi u određenoj mjeri pate od burn-in efekta. Isprane boje su bile tu na zahtjev korisnika, odabravši “basic” način prikaza u postavkama Samsungovih uređaja.

No zašto je onda baš ovaj uređaj na tolikoj meti?

Vrlo jednostavno. LG, kao glavni dobavljač zaslona za Pixel 2 XL, nema toliko naprednu tehnologiju kao Samsung. Kupci su naviknuti na iznimno kvalitetne AMOLED zaslone koje Samsung nudi, kako u svojim, tako i u najjačem Appleovom iPhoneu, i nisu spremni na kompromise.

Burn-in efekt, iako je i dalje najveći problem AMOLED zaslona, sveden je na toliko nisku razinu, da ga je gotovo nemoguće primijetiti, čak i nakon dužeg perioda korištenja, ali to nije slučaj s LG-evim zaslonom. I kao zadnji parametar, vrlo realan prikaz boja, nešto što se ne viđa baš često na AMOLED-ima, nije svakom oku privlačan.

Moj primjerak Pixela nema izražen burn-in efekt, i bilo bi žalosno da ga je u ovako kratkom roku dobio. Boje se ne mijenjaju ovisno o kutu gledanja, što znači da sam dobio uređaj iz neke bolje serije, koja je naravno uslijedila nakon prve “falične”. A na nešto ispranije boje sam se u vrlo kratkom roku navikao, tako da mi izgledaju potpuno normalne i realne.

Sve u svemu, rekao bih da Pixel 2 XL dolazi s odličnim zaslonom, s odličnom vidljivošću na suncu, vrhunskim kontrastom i kutovima vidljivosti. Da pri ruci imam još jedan primjerak ovog uređaja, tek bih onda mogao reći ima li taj drugi izražene probleme ili ne. Svi oni kojima smetaju “isprane” boje, u postavkama mogu lako promijeniti postavku i dobiti klasične AMOLED zasićene boje.

O samoj oštrini zaslona i 538 ppi smatram da je bespredmetno govoriti. Ono što bi vas više moglo zanimati jest činjenica da je Google ponudio opciju za prikaz aplikacija u punoj veličini zaslona. Prisjetimo se, to je bio mali problem početkom ove godine, kad su na tržište tek došli ovakvi zasloni s novim 18:9 omjerom stranica. Budite bez brige, jer danas se sve aplikacije izvode preko punog 6” zaslona, najčešće i u punoj 1440 x 2880 rezoluciji. Kad kažem najčešće, imajte na umu da se mnoge igre izvode u tek FullHD rezoluciji, jer jednostavno nema potrebe za opterećivanjem procesora višom rezolucijom.

Vjerojatno ste čuli za novost vezanu uz Always On zaslon kod prikazivanja informacije o glazbi koja trenutno svira u pozadini. Google se dosjetio, uz klasičan prikaz informacija o vremenu i novim obavijestima, ubaciti i informacije o pjesmi koja svira u pozadini, ali ne na vašem uređaju, već na radiju u pozadini, npr. u kafiću. Fascinantno je da ovo radi čak i kad uređaj nije povezan na internet, pretpostavka je da ima svojevrsnu offline bazu podataka. Ipak, Mišu Kovača ne prepoznaje