Retrospektiva - sve generacije Notea – iz korisničkog kuta - Android

Nakon predstavljanja najnovije Samsungove linije Galaxy Notea, vrijeme je za jednu restrospektivicu. Osobno se mogu pohvaliti činjenicom što sam imao i na dnevnoj bazi koristio apsolutno sve Noteove do sada, uključujući i peticu, koja inače nije bila namijenjena europskom tržištu.

Iako najnoviji Note nosi oznaku 10, treba reći da se ne radi o desetom modelu do sada kao što je slučaj bio s Galaxyjem S. Naime, broj 6 je preskočen, a 7 je završio povlačenjem s tržišta, tako da su Note 10 i Note 10+ zapravo osma generacija, no to nam ne predstavlja smetnju da se malo osvrnemo na sve njih, i to iz korisničkog kuta.

Samsung Galaxy Note

Kad je te 2011. godine izašao prvi Galaxy Note sa svojim 5,3-inčnim zaslonom, izazvao je veliku polemiku treba li nekome uopće tako velik uređaj. Većina tadašnjih Androida još je bila opremljena 4,3-inčnim zaslonima, što je predstavljalo neku srednju vrijednost, dok su se 4,7-inčni smatrali velikima. 5,3 inča je u to doba zaista predstavljalo kvantni skok, ali baš to je mnoge potaknulo na razmišljanje o nabavci takvog uređaja.

Naravno, tom timu sam i sam pripadao jer sam jednostavno želio nešto novo. Nešto što drugi nemaju, a istovremeno bi mi bilo jako korisno, s obzirom na (za tadašnje pojmove) ogromni zaslon, ali i povratak olovke, odnosno stylusa koji je pojavom iPhonea iščeznuo.

Odluka je pala, kupio sam Samsung Galaxy Note i u mnogim situacijama izazivao čuđenje prisutnih. Jel’ to mobitel? Jel’ ti stvarno pričaš na to ili se foliraš? Ovakva i slična pitanja bila su česta, ali je bilo i onih koji su me sprdali. Mahom se tu radilo o korisnicima iPhonea, koji su još uvijek živjeli u uvjerenju da je 3,5 inča dovoljno, jer im je Steve Jobs tako rekao, slično kao što je Bill Gates svojedobno izjavio da nikome nikad neće trebati više od 640 KB radne memorije.

Prvi Note je bio zaista revolucionaran uređaj, i u startu je zaintrigirao određeni dio publike, što ni u samom Samsungu nisu očekivali. Radilo se o eksperimentu kojim su željeli vidjeti reakciju tržišta na mješavinu mobitela i tableta, tako da smo uskoro počeli koristiti naziv „Phablet“.

Prodajni rezultati su iznenadili sve, pa i sam Samsung, koji je uskoro krenuo u razvoj sljedeće generacije.

Samsung Galaxy Note 2

Note 2 je donio blagi redizajn u vidu smanjenja rubova kućišta i povećanja zaslona na 5,5 inča. Predstavljao je logičan evolucijski korak naprijed. Naravno, stigao je i novi procesor, više radne memorije, prostora za pohranu itd., a dodatno je poboljšan softver S Pen olovke koja je postala preciznija. Štoviše, zabilješke su se mogle sinkronizirati sa Samsungovim računom, ali i Evernote aplikacijom koja je tada bila često korištena od mnogih naprednih korisnika.

Note 2 je došao i u proširenoj paleti boja kućišta, pa je tako uz sivu, na raspolaganju bila i bijela, no najvažniji dio priče je što su i ostali proizvođači tada počeli shvaćati da budućnost leži u povećanju zaslona, i da veličina kakvu donosi Note, velikom dijelu kupaca uopće ne predstavlja problem. Naime, ovo je godina kad je i Apple napokon lansirao iPhone s 4-inčnim zaslonom, umjesto 3,5-inčnog kojeg je forsirao pet godina, uvjeravajući svoje korisnike kako im više od toga ne treba.

Ovo je zapravo bila prva pobjeda Samsunga, i općenito Android tabora nad Appleom i njegovim zatvorenim eko-sustavom, u kojem se često ponašao (i još se ponaša) bahato, ne mareći puno za želje korisnika, ili ih ispuni s nekoliko godina zakašnjenja.

Samsung Galaxy Note 3

Nakon globalnog uspjeha dvojke, Note 3 donosi novi rast zaslona na 5,7 inča, ali bez vidljivog povećanja ukupnih gabarita, dakle još jednom su smanjeni rubovi kućišta. Dodatno je napredovala preciznost S Pen olovke, ali i softvera za podršku. Donio je i novu generaciju procesora (Snapdragon 800), koja je prva omogućila snimanje 4K videa. U to doba još nisu postojali ni adekvatni televizori i monitori na kojima bismo mogli gledati takve videe, što znači da je Note 3 zapravo bio ispred svog vremena.

Na ovom modelu se počeo primjećivati i znatan napredak Super AMOLED zaslona, koji su od tada svake godine postajali sve bolji i bolji. Ostali proizvođači su slijedili trend povećanja zaslona i općenito ukupnih dimenzija svojih uređaja, no zanimljivo je da nitko nije kopirao, odnosno pokušao napraviti sličan uređaj s olovkom. Bilo je nekih pokušaja od strane LG-a, no ti se uređaji hardverski i funkcionalno nisu mogli usporediti s Noteom.

Samsung Galaxy Note 4

Za Marka Aurelija kažu da je bio zadnji „dobri“ rimski car, a mi smo Note 4 prozvali zadnjim „pravim“ Noteom. No, krenimo redom. Za razliku od trojke,
koja je imala plastični okvir (gulio sam ga noktom), četvorka je donijela metalni, koji je bio čvrst i predstavljao je osnovu konstrukcije kućišta kakvu smo do tada rijetko sretali.

Nadalje, ovaj je uređaj imao stražnji poklopac i izmjenjivu bateriju, da bi Samsung nakon toga jednostavno prekinuo s tom praksom, no treba biti fer i reći da se radilo o općem trendu. Baterije su od tada postupno počele biti neizmjenjive (osim u servisu), a takva se praksa zadržala do danas.

S novom generacijom ponovo je stigao novi hardver, dodatno poboljšani Super AMOLED zaslon, koji je, istina, zadržao 5,7“ dijagonalu, a stiglo je i brzo punjenje koje je donijelo svojevrsnu revoluciju u korištenju smartfona, budući da se autonomija baterija općenito svela na jedva jedan dan.

Ovdje ne mogu izostaviti zločesti komentar na Apple, koji je iste godine lansirao 4,7″ iPhone 6 i čak 5,5-inčni iPhone 6 Plus, što mnogim njegovim korisnicima, koji su se do prije godinu dvije rugali Samsungu, uopće nije smetalo.

Ovdje dodajmo da je postojao i Note 4 Edge, koji je jedan rub zaslona imao zakrivljen, što je kasnije poslužilo kao inspiracija za Edge Galaxy S modele s dva zakrivljena ruba.

Samsung Galaxy Note 5

Kao što sam naveo u prethodnom paragrafu, Note 4 je bio zadnji „pravi“ Note, budući da je petica stigla s neizmjenjivom baterijom, u klizavom kućištu i najglupljom odlukom Samsunga ikad – da ga ne prodaje na europskom tržištu. Naime, iste godine je predstavljen prvi Galaxy S6 Edge model sa zakrivljenim zaslonima, a njegova Plus varijanta je u Europi trebala zadovoljiti potencijalne kupce Notea 5.

No ipak, kao zadrti korisnik Note serije, morao sam nabaviti Note 5, pa makar ga naručio iz Afrike, gdje je inače bio dostupan. Sudbina je htjela da se u listopadu te godine nađem u Kini, točnije u Hong Kongu, pa sam iskoristio priliku i Note 5 kupio tamo. Čak sam prošao i dosta jeftinije nego što bih njegovog ekvivalenta S6+ Edge platio u Hrvatskoj, a carinu i PDV sam izbjegao jer sam na zagrebački aerodrom stigao preko Münchena.

No ipak, Note 5 mi se svidio puno manje od četvorke, tako da ga niti nisam dugo zadržao, iako sam se jedno vrijeme prisiljavao budući da sam bio naviknut na S Pen olovku i zabilješke koje sam njome radio. Od korisnih stvari koje je donio, istaknuo bih bežično punjenje na koje sam se također brzo privikao, bez obzira što je bilo relativno sporo. Donio je i vidljivo bolju kameru, no to meni osobno nije bio presudan faktor. Isto tako smo još jednom svjedočili novom napretku AMOLED zaslona, ali i dodatnim funkcijama S-Pen olovke.

Samsung Galaxy Note 7

O joj. Ovaj dio sam mogao i preskočiti, ali neću jer je Samsung iz nekog hira preskočio Note 6. Razumijem da je redne brojeve htio uskladiti sa S serijom, ali sam i ja imao pravo na hir da se ljutim zbog preskakanja brojeva, ali i nikad oproštenog izostavljanja Notea 5 s europskog tržišta.

Da ne bi bilo zabune, Note 7 nam je bio stigao na test, i sasvim smo normalno odradili recenziju. Spavao sam pored njega, iako sam na internetu čitao o nemilim događajima. Jednostavno sam bio uvjeren da se to meni ne može dogoditi. I nije.

Nedugo nakon što smo mi objavili recenziju, Samsung je objavio da Note 7 povlači s tržišta na dodatno ispitivanje baterije koja se mnogim korisnicima samozapaljivala. Internet je brujio o ovim događajima, prenosile su se video snimke o zapaljenjima i dimu, a čak je i jedan avion evakuiran jer se ekipa s iMore portala sprdala nazvavši hotspot nekog drugog uređaja „Note 7“. Internet se dosta sprdao na ovu temu, što je bilo i za očekivati, no novi problem je nastao kad su i zamjenski, dakle dodatno provjereni uređaji počeli doživljavati spontano samozapaljenje.

To je bio znak da je vrag odnio šalu, pa je Note 7 bespovratno povučen s tržišta. Kupci su novac dobili natrag, a novinari tabloida su počeli slagati priče kako će Samsung zbog ove afere pretrpjeti ogromnu štetu, pa čak i propasti, no svakom imalo upućenom bilo je jasno da se to neće dogoditi. Naravno, jedan kiks nije značio gubitak povjerenja u kompaniju, pa čak ni u sami Note brand, budući da smo godinu dana kasnije ugledali nasljednika.

Samsung Galaxy Note 8

S obzirom na dulju pauzu od korištenja Notea, osmicu sam dočekao s velikim entuzijazmom. Međutim, ono što me u startu živciralo je zakrivljeni zaslon, koji je istini za volju, stigao već na sedmici, ali ga većina kupaca namjernika nije ni mogla isprobati jer je bio povučen s tržišta.

Naime, o zakrivljenom zaslonu smo već toliko toga kritičkki napisali, da sam sebi postajem dosadan. Osobno smatram da je zakrivljenje zaslona evolucijski korak unatrag, nastao, eto, zbog imperativa dizajna. Uređaji s takvim zaslonima izgledaju atraktivnije, ali je njihova funkcionalnost realno smanjena, a usput je povećan i rizik od oštećenja.

E sad, na „običnim“ smartfonima, dakle onima bez olovke, to i nije predstavljalo toliko velik problem, ali na Noteu, koji kao jedan od osnovnih alata koristi olovku, jest. Često se događalo da olovka odleti preko ruba, odnosno da skroz krivo procijenite koliko vam je mjesta za neku bilješku potrebno, jer kad se približite rubu, ukupna raspoloživa površina je realno manja nego na ravnom zaslonu.

Zakrivljenje zaslona Notea kumovalo je mom osobnom gubitku interesa za ovom vrstom uređaja. Istina, i ostali su proizvođači kopirali ovu glupost, isto kao i Appleov zub, tako da zahtjevan korisnik više nije imao izbora. Skoro svi top modeli su odjednom postali zakrivljeni, a kad su već takvi, olovka je zadnje što mi na takvom uređaju treba.

S druge strane, Note 8 je imao itekako dobrih strana, kao što je dvostruka optička stabilizacija kamere. Naime, ovo je bio jedan od prvih uređaja (ako ne i prvi) kojem su stabilizirane i primarna i telefoto kamera, dodatno su mu smanjeni robovi kućišta, tako da se zaslon mogao rastegnuti na čak 6,3 inča. Naravno, ovoliki skok u odnosu na Note 5 je bio moguć zbog promjene omjera stranica zaslona, koji je sa 16:9 prebačen na 18:9. Note 8 je na kraju završio kod supruge, koja ga i dalje normalno koristi, ali bez olovke, koju nikad nije izvukla.

Samsung Galaxy Note 9

Devetka je prvi Note kojeg nisam kupio, iako sam njime bio iznimno oduševljen. Zapravo najviše od četvorke. Iako nije donio znatne promjene u dizajnu, međugeneracijski skok u odnosu na osmicu je bio prilično velik. S Pen je dobio bateriju i bežičnu vezu s uređajem, početni model je stigao sa 128 GB interne memorije, znatno je poboljšana autonomija, još jednom AMOLED zaslon, a dobrim dijelom i kamera. Sve su to bile sitnice koje su devetku činile potpunom i kompletnom, no kupnju sam izbjegao zbog već ranije navedenog problema sa zakrivljenim zaslonom.

Istini za volju, Note 9 je kupio kolega s kojim radim na jednom zajedničkom projektu razvoja softvera, tako da sam ga povremeno znao koristiti zbog testiranja aplikacija. U tom dijelu Note 9 je odradio svoju zadaću vrhunski i rado ga preporučujem svakome kome tko se može snaći s olovkom u kombinaciji sa zakrivljenim zaslonom.

Samsung Galaxy Note 10 i Note 10+

S desetkom, Samsung je prvi put predstavio dva Notea, tj. Note 10 i Note 10+, u dvije različite veličine. Gledajući specifikacije, nije teško zaključiti da je Plus model zapravo onaj pravi, odnosno nasljednik devetke, dok je obični Note 10 njegova umanjena i u izvjesnoj mjeri oslabljena varijanta.

O ova dva modela teško je suditi po trenutno dostupnim informacijama, budući da još nemam korisničkog iskustva, tako da barem prije recenzije ne mogu donijeti sud. Prema onome što smo mogli vidjeti iz specifikacija i samog predstavljanja, neki veći napredak u odnosu na devetku nije učinjen, ali je zato nestao 3.5 mm audio utor. Naravno, vidi se pomak u dizajnu, gdje se zaslon rastegao od ruba do ruba, a rupicu na sredini ćemo mu oprostiti zbog simetrije.

S Pen je, istina, dobio i neke nove funkcije, no za razliku od onih iz prošle generacije, ove se čine kao gimmick, tj. marketinški trik. Smatram da je Samsung kod ovog modela mogao i bolje poraditi na kameri, budući da ga za nekih mjesec dana po tom pitanju vjerojatno čeka prilično hladan tuš iz Huaweija. Naravno, kad Mate 30 Pro stigne, napravit ćemo izravnu usporedbu i vidjeti kakva će biti objektivna razlika.

Ono što me kod Notea 10 privlači je novi DeX, za kojeg vjerujem da bi mi mogao znatno poboljšati integraciju Android mobitela i Mac računala nego što imam sad. Isto vrijedi i za Windowse. Upravo zato Note 10 uzimam u obzir kod nabavke novog uređaja, no konačni sud će stići kad vidim kako to radi u praksi.