Sabor odlučuje o praćenju mobilnih uređaja građana - Hoćemo li od toga imati više štete ili koristi - Android

Trenutno odredbama članka 104. nisu obuhvaćene situacije obrade podataka koji mogu pomoći u brzoj i učinkovitoj zaštiti zdravlja i života građana. Stoga je Vlada predložila da se Zakon nadopuni odredbom 104.a u kojoj se definira kako je:

Obrada podataka o lokaciji bez prometnih podataka iznimno dopuštena u cilju zaštite nacionalne i/ili javne sigurnosti, i to u slučajevima kada je Vlada Republike Hrvatske proglasila prirodnu nepogodu ili katastrofu, ili kada je ministar nadležan za zdravstvo proglasio epidemiju zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti, u skladu s posebnim propisima, a pri čemu se zdravlje i životi građana bez obrade tih podataka ne bi mogli učinkovito zaštititi.

Ograničenje digitalnih sloboda i prava

U nacrtu tako stoji da su operatori javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, na temelju zahtjeva ministra nadležnog za proglašenu prirodnu nepogodu ili katastrofu, odnosno ministra nadležnog za zdravstvo, obvezni osigurati tijelu državne uprave koje je nadležno za poslove civilne zaštite podatke o lokaciji bez prometnih podataka.

Kako je istaknuto u nacrtu prošlog tjedna, predviđena dodatna iznimka ograničena je na usko, jasno i precizno definirane situacije, koje predstoje isključivo u skladu s posebnim propisima, i to samo kada se zdravlje i životi građana ne bi mogli učinkovito zaštititi na neki drugi način. Prema tome, takva dopuna ne bi spadala u kršenje GDPR-a, a u kojem već postoji definirano kako se obrada osobnih podataka može smatrati zakonitom ako je potrebna za zaštitu interesa koji je neophodan za očuvanje života ispitanika ili druge fizičke osobe. No, isto tako stoji kako bi se takva obrada smjela obavljati samo ako se očito ne može temeljiti na drugoj pravnoj osnovi. Konkretno, u Općoj uredbi o zaštiti stoji:

Neke vrste obrade mogu poslužiti i za važne potrebe javnog interesa i životno važne interese ispitanika kao, na primjer, ako je obrada potrebna u humanitarne svrhe, među ostalim za praćenje epidemija i njihovog širenja ili u humanitarnim krizama, posebno u slučajevima prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

Samo geolokacija?

Kako stoji u nacrtu, odredba predloženog članka 104.a udovoljava kriteriju razmjernosti jer se ocjenjuje će se raditi samo o obradi podataka koji označavaju zemljopisni položaj uređaja korisnika, bez prometnih podataka, a danas je to obrazložio i na sjednici Tomislav Mihotić, državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, koje je predložilo dopunu.

Primjenom ove mjere, omogućilo bi se, primjerice, nadzor možebitnog kršenja obvezne samoizolacije, zbog sumnje na zarazu ili zbog dokazane zaraze budući da su pokretne mreže u mogućnosti locirati mobilni uređaj s razmjernom velikom točnošću, osobito u gradovima gdje je veća gustoća baznih postaja pokretne mreže. Na ovakav način moguće je pratiti na kojem se mjestu korisnik kreće odnosno koja mjesta posjećuje, ali se neće i ne može pratiti koje podatke upotrebljava na internetu, niti s kim razgovara, ili razmjenjuje SMS poruke.

11 država svijeta provodi ovakav nadzor

S obzirom na učestale situacije u kojima se krše uvjeti samoizolacije, ovakvoj praksi okrenule su se mnoge države svijeta. Implementiraju se različite razine digitalnog praćenja, fizičkog nadzora i cenzure kako bi se usporilo širenje zaraze virusom COVID-19. Iako neke od ovih mjera mogu biti legitimne i nužne ovisno o razini izvanrednog stanja, neke od njih su toliko prebrzo progurane da se nije ni moglo kroz postupak uspostaviti mjere zaštite.

Imamo primjere iz Kine, Rusije, Izraela i Indije, gdje su praćenja daleko prelazila samo GPS lokacije pojedinaca. No, imamo i primjere drugačijeg pristupa, korištenjem aplikacija koje su specifično namijenjene ovoj svrsi. Tako je primjerice Singapur prošli tjedan u opticaj pustio TraceTogether aplikaciju koja trenutno već ima preko 650 tisuća korisnika, a koja može “na bliskoj udaljenosti identificirati zaražene koronavirusom uz pomoć Bluetooth tehnologije”.

Nešto bliže, poljsko Ministarstvo digitalnih poslova također je objavilo aplikaciju za građane u karanteni. Aplikacija napominje korisnike da šalju geolokacijom obilježene selfije u različitim, nasumičnim vremenima kroz dan, kako bi nadležni bili sigurni da se pridržavaju samoizolacije.

Međutim, opcija mjere sa službenom aplikacijom nije tako benigna kako se čini te također ovisi o tome kako će se provesti. Tako se, primjerice, u Južnoj Koreji dogodila situacija da su se privatni životi pojedinaca kao na pladnju servirali svima. Od jutra do kasno navečer, tisuće korisnika, mogli su vidjeti svaki korak koji je zaražena osoba napravila i koja je mjesta posjetila.

Osim aplikacija, postoji i još jedna opcija, poput one koje je uveo Hong Kong, a to su fizičke narukvice koje bi pohranjivale lokaciju korisnika i dijelile ih s nadležnim institucijama. Naravno, ovakva vrsta hardverskog rješenja za Hrvatsku bi bila mnogo veći izazov.

Može li Sabor takvo što izglasati?

Dopuna članka 104.a Zakona o elektroničkim komunikacijama, a po kojoj se provode ograničenja pojedinih osobnih prava, moraju biti propisana normom zakonske razine. Problem je što se trenutno odaje dojam da se ovakva dopuna može izglasati u “redovnom stanju”, istaknuo je Đorđe Gardašević, izvanredni profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, iako dopune očito zadiru u ustavno jamstvo privatnosti.

Nužno je precizno odrediti čiji će se podaci prikupljati i osigurati sustav nadzora, stoji u dopisu koji je @LoraVidovi uputila saborskim odborima, za Ustav, Poslovnik i politički sustav, i za #ljudskaprava i prava nac.manjina, vezano za Zakon o el.kom. https://t.co/62USLmn8Ly

— Pravobraniteljica (@OmbudsmanHR) March 25, 2020