Samsung Galaxy S20 Ultra – šest mjeseci kasnije [Osvrt] - Android

Šest mjeseci je prošlo otkako na dnevnoj bazi koristim Samsung Galaxy S20 Ultra. Nabavio sam ga tik pred prvi val, pa sam tako sve blagodati lockdowna proveo uz novu igračku. Definitivno mi nije bilo dosadno.

Inicijalnu recenziju je odradio kolega Mislav, a ja sam uređajem bio toliko oduševljen da sam ga nabavio sebi kao primarni, ili kako bi naši kolege iz BBC-a rekli – Daily Driver. Moram napomenuti da već neko vrijeme ne koristim dva mobitela paralelno, dakle nemam primarni i sekundarni, već umjesto potonjeg koristim tablet, u ovom slučaju Huawei MatePad Pro.

S obzirom na ovaj tektonski poremećaj u mom načinu korištenja gadgeta, dogodile su se i određene promjene u obrascu ponašanja, pa tako sada mobitelu još više vadim dušu, dok mi tablet služi kao pripomoć u korištenju računala. Isto tako, s obzirom da ga stalno nosim u torbi, služi mi kao hotspot na kojeg je u pravilu spojen i mobitel.

Nije reklama (ni kontrareklama), ali od Tele2 flat interneta ostali su samo dugmići, jer je prosječna brzina koju postižem 20 do 30 mbps, dakle isto kao i 2012. godine, kad je 4G krenuo s radom. U tabletu imam HT-ovu SIM karticu, i na toj mreži postižem osjetno veće brzine, barem na području u kojem obitavam i krećem se. Da budem iskren, niti ne znam kakva je situacija izvan Dalmacije, jer je korona sezona sva putovanja i kretanja općenito svela na minimum. Usput, uskoro stiže i osvrt na spomenuti tablet nakon par mjeseci korištenja (da, bez Google aplikacija).

A sada dosta o meni. Pričajmo malo o mom mobitelu. Dakle, Ultra. Kad su gabariti u pitanju, isprva mi je djelovao zaista predimenzioniran. Velik, debeo i – težak. Cigla. Ali s obzirom da se vodim logikom što veći zaslon, to bolje, pristao sam na ovaj kompromis. Istina, zaintrigirala me i kamera kojom je Samsung nakon par godina napravio dobar, ali ipak ne dovoljan iskorak. Ovdje aludiram na Huawei P40 Pro (i Pro+), o čemu ste mogli čitati i u izravnoj usporedbi.

Srećom po Samsung, meni kamera nije presudna stavka u odabiru mobitela, a na Huaweiju P40 Pro, odnosno P40 Pro+ me u oči bola ona pilula s dvostrukom prednjom kamerom pa sam ga proslijedio kolegi Stipi, koji će uskoro napisati osvrt o njemu.

Uređaj u ruci leži dobro, unatoč gabaritima i povećoj masi, iz razloga jer je ergonomski dobro oblikovan i nije ćoškast kao Note 10+, koji mi je lani prilično izbo dlan.

Samsung je prednju kameru riješio tako što je njezinu rupicu stavio na sredinu vrha zaslona, tako da su sve stavke na obavijesnoj traci na svom mjestu. Dakle simetrija kao spas za nas s OCD-om. Sam zaslon ne treba previše hvaliti jer smo već toliko puta ispjevali pjesmu o Samsungovim AMOLED-ima da smo sami sebi postali dosadni. Svakom generacijom su sve bolji, i to primjetno. Zato ovdje ne treba filozofirati, jer s ovim mobitelom znate da ćete dobiti najbolje što tržište nudi, iako razlika u odnosu na konkurenciju više nije toliko velika kao prije. Recimo, iPhone 11 i Huawei P40 Pro imaju skoro jednako dobar zaslon i razliku je moguće vidjeti samo u laboratorijskim uvjetima, ili ako imate oko sokolovo.

E sad, tu dolazimo do one famozne stope osvježavanja od 120 Hz. Oni koji nas redovito prate, znaju da osobno nisam vidio razliku između 60 i 90 Hz, ali ovu itekako primjećujem. Sve je nekako uglađenije, finije, ljepše… To, naravno, shvatite kad neko vrijeme koristite 120 Hz pa se onda naprasno vratite na 60.

No ipak, zbog prirode posla i života, u početku sam bio oštri protivnik 120 Hz stope osvježavanja, ali isključivo zato jer više troši bateriju. Na svu sreću, 120 Hz ne radi u najvišoj rezoluciji zaslona, pa ju je potrebno smanjiti, što će dijelom kompenzirati potrošnju. Na kraju krajeva, najveća rezolucija vam realno nije ni potrebna, jer će vam i tu trebati mikroskop da uočite razliku u gustoći točaka.

I nakon nekog vremena, ničim izazvan, odlučio sam se prebaciti na 120 Hz. Potrošnja baterije se neznatno povećala (ionako ga punim 2 puta dnevno, no o tome malo kasnije), ali je užitak korištenja neusporedivo bolji. Ne vraćam se više na 60 Hz, taman i ako budem morao nositi elektranu sa sobom. Kad se jednom navikneš na odlično, samo najbolje je dovoljno dobro.

Još jedna stavka koju moram pohvaliti je rub zaslona koji više nije onoliko zaobljen kao na prethodnim generacijama. Nije ni potpuno ravan, naravno, ali je najravniji od svih zakrivljenih zaslona na tržištu. Inače, zakrivljene zaslone mrzim otkako su izašli i nije mi jasno kako korisnici to uopće podnose. Možda smo navikli kao magare na batine, ali zakrivljeni zasloni su nešto najgore što se mobitelima dogodilo u protekloj dekadi. Nepraktično, neergonomski i iznimno izloženo oštećenju. Srećom, ovaj je toliko malo zakrivljen da sam čak uspio pronaći i maskicu koja mu prekriva rub, što je prvi put u ovoj neslavnoj eri zakrivljenosti.

Kad smo kod maskica, prvo sam kupio onu prozirnu s e-baya, kakvu inače koristim, no ubrzo sam shvatio da modul kamere i dalje strši, a to znači da je prilikom svakog odlaganja na stol ili bilo koju površinu, izravno izložen oštećenju. Nakon toga sam kupio original Samsungovu od debljeg silikona, koja se donekle poravnala s modulom kamere, ali opet nedovoljno. Isto tako, nije dovoljno štitila rub zaslona, što mi je isto prioritet.

Nakon toga sam našao sličnu, od trećeg proizvođača, koja je, usput rečeno, četiri puta jeftinija, i zaštitila je i rub i kameru. Jedno vrijeme sam ju koristio sve dok opet nisam slučajno naišao na originalnu Samsungovu „rugged“ masku koja ga vidljivo podeblja, ali i štiti sve njegove vitalne dijelove. Naravno, ovo je stvar individualne prirode, a ja sam prilično smotan i nespretan, tako da ne želim sudbinu mobitela od 10.000 kuna prepustiti slučaju, dok s druge strane postoje pažljiviji korisnici kojima maska uopće ne treba. Recimo, kolega Mislav. Ne koristi maske i nikad ne razbije mobitel. Vjerujem se da u svemiru za ovo postoji nekakva ravnoteža.

Čitač otisaka prstiju se vremenom popravio. Naravno, ne po duhu svetom, već zahvaljujući nadogradnjama softvera. U početku je bio manje precizan, da bi se nakon nekoliko nadogradnji situacija vidljivo promijenila nabolje. Ovdje možda postoje i subjektivni dojmovi, budući da sam i sam vremenom navikao pod kojim kutom i kojom jačinom ga trebam pritisnuti. I da, ne zaboravite da na Samsungu možete dva puta definirati otisak istog prsta, što također podiže razinu preciznosti.

Nakon obožavanja zaslona, prebacimo se malo na hardver. Exynos 990, dakle procesor koji pogoni ovaj uređaj, jedan je od najboljih na tržištu, no treba biti fer i reći da postoje i bolji. Recimo Snapdragon 865, koji je namijenjen samo primjercima za američko tržište. Ovo je jedini razlog zbog kojeg bih se preselio u Ameriku, ali neću zbog Trumpa. Možda ako Melanija postane predsjednica.

Ok, dosta šale. Snapdragon na benchmark testovima redovito pobjeđuje Exynos, no iskreno, razlika u performansama će eventualno biti vidljiva samo okorjelim gejmerima koji PUBG i Fortnite rokaju s najvišim postavkama i ne skidaju se s igre dok ne isprazne bateriju. S obzirom da ne spadam u ovu kategoriju korisnika, živo me zaboli je li ispod Haube Snapdragon ili Exynos.

Uređaj ima 12 GB RAM-a, dakle 4 više od mog MacBooka Pro. Što će mobitelu 12 GB RAM-a ne znam, no uvjeren sam da će upravo ova stavka privući mnoge kupce, koji će prodati i bubreg samo da se mogu pohvaliti brojkom. Ok, neka tih 12 GB, i to mi ne smeta, ali mi smeta samo 128 GB interne memorije. Note 10+, kojeg sam posjedovao lani, imao je 256 GB, a budimo realni, mobitel koji košta 10.000 kuna trebao bi u startu dati i pola terabajta. Dakle, dragi Samsunže, umjesto 12 i 16 GB RAM-a, radije ugradi 8, što je sasvim dovoljno, ali nam zato za ove pare daj barem 256 GB interne memorije.

Nije da će mi mobitel služiti kao radna stanica ili server, pa mi treba ne znam koliko prostora, ali ako nudite snimanje 8k videa i fotografije od n+1 piksela, gdje da, pobogu, sve to pohranim u ovu crkavicu od memorije? Dakle, s obzirom na sve okolnosti, 128 GB je definitivno malo, i svakako preporučam kupnju 256 GB modela, ali tu ćete morati još malo dublje posegnuti u džep. Srećom, 8k video ne snimam jer ga nemam na čemu gledati, a iskreno, i nije toliko savršen. Naravno, puno toga je popravljeno u novom Galaxy Noteu 20 Ultra, ali on je sad opet priča za sebe.

Ispeglani OneUI, tj Samsungova nadogradnja na Androida zaslužna je za izuzetno ugodno iskustvo korištenja, i razlike u brzini u odnosu na OnePlus i Huawei praktični nema. Naime, OnePlusov OxygenOS i novije verzije Huaweijevog EMUI-ja su jedno vrijeme bili paradigma po pitanju brzine rada. Sada je situacija praktički izjednačena, a 120 Hz stopa osvježavanja pritom dođe kao šlag na tortu.

O kameri je sve više-manje rečeno u inicijalnoj recenziji, a neke stvari su poboljšane kako su stizale nadogradnje softvera. Mogu reći da sam u dobroj mjeri iskoristio mogućnosti telefoto kamere, i to do 30x. Sve preko toga baš i nije iskoristivo. Ono čime nisam previše oduševljen su i dalje noćne snimke, ali samo iz razloga jer znam da Huawei na tom polju nudi objektivno bolje rezultate. Naravno, to je daleko od deal breakera i zato mogu konstatirati da me kamera općenito zadovoljava. Većinu fotografija ionako okinem u relativno dobrim uvjetima, a pretvaranje noći u dan mi nije od životne važnosti.

Malih problema imam sa skladištenjem 4k videa, budući da zauzimaju puno prostora, a spomenutih 128 GB interne memorije je za bavljenje ovim sportom malo. Naravno, sav sadržaj je relativno lako prebaciti na računalo ili vanjsku memoriju, ali bih svakako volio da imam više manevarskog prostora.

I sada dolazimo do onog dijela kojim sam pomalo razočaran, a to je baterija, odnosno autonomija. 5000 mAh na papiru lijepo izgleda, ali meni osobno na ovom uređaju ne znači puno. Ok, možda sam prezahtjevan, ali ako ovaj uređaj nije namijenjen takvom profilu korisnika, onda se pitam kome jest. Istina, osvjetljenje držim na 100% tijekom cijelog dana i eventualno ga navečer u mraku smanjim. Isto tako, stalno mi je uključen Always On zaslon, a u početku je bio aktivan i hotspot, dok u tu svrhu nisam upogonio tablet. Sad kad sam stopu osvježavanja prebacio na 120 Hz, bateriju doslovno moram puniti dva puta dnevno, odnosno po noći i jednom u tijeku dana, uglavnom u popodnevnim satima.

Kad bih isključio Always On i osvjetljenje stavio na automatsko, vjerojatno bih uštedio kojih 20%, ali s obzirom da je LED lampica odavno nestala, Always On mi je jedini način da vidim imam li kakvu poruku ili propušteni poziv. Dakle, isključivanje istog nije opcija. Mogao bih i stopu osvježavanja vratiti na 60 Hz pa bih uštedio još kojih desetak posto. Ustvari najbolje bi bilo da isključim i internet ili da uređaj uopće ne koristim. Tada bi baterija vjerojatno izdržala tjedan dana, kao onomad na Nokiji 3310.

Svaki kupac ovog uređaja treba biti svjestan da ako koristi sve blagodati tehnologije ugrađene u njega, mora biti spreman da ga autonomija neće oduševiti, ali će se baterija zato relativno brzo napuniti zahvaljujući tehnologiji brzog punjenja. Kažem relativno, zato jer na tržištu postoje i brži punjači, pa bi bilo dobro da se Samsung prilagodi ovom tempu razvoja. OnePlus i Huawei, a sada i daleko jeftiniji Xiaomi pune se osjetno brže, jer je Samsung zapeo na 25W punjaču. Istina, možete kupiti i 45W verziju, ali ironija je u tome što je praktički beskoristan jer ne puni ništa brže od ovog 25-wattnog.

Ovdje treba napomenuti da će baterija dulje trajati ako isključite 5G mrežu koje – nema. Uređaj traži mrežu i tako troši energiju, pa je najbolje odmah ga postaviti na 2G/3G/4G.

I što reći na kraju? Ovim uređajem sam prilično zadovoljan. Ponajprije zbog izvrsnog i velikog zaslona, brzine sučelja i ultimativnog hardvera. Zadovoljan sam i kamerom jer po tom pitanju nisam pretjerano zahtjevan, a ono što me ponekad isfrustrira je upravo spomenuta potrošnja. Moram pohvaliti stabilnost u radu i pouzdanost, kao i širok spektar mogućnosti povezivanja.

S obzirom da sam uređaj kupio u prednarudžbi, uz njega sam dobio i Galaxy Buds bluetooth slušalice, kojima sam također vrlo zadovoljan. Iznenadilo me kako se ne odspoje ni usprkos preprekama (zidovima) u stanu, ali moram reći da upravljanje njima putem dodirnih komandi nije najbolje riješeno. Kada ih pokušavam namjestiti, često slučajno dodirnem osjetljivu površinu i tada se odspoje, pa sav proces povezivanja trebam proći ponovo.

Bilo kako bilo, sa ili bez ovih slušalica, Samsung Galaxy S20 Ultra je iznimno dobar uređaj, ali i skup. No, možda je upravo sada dobro vrijeme za kupnju, jer je taman izašao novi Note 20, pa će ovaj kod mnogih trgovaca i operatera vjerojatno biti snižen, a ne dobivate ništa lošije od Notea, dapače, osim ako vam je olovka presudna stavka.