Trebate li u srednjoj školi pokrenuti startup (poput Gajšaka, Cara i Špolera) – i otkud krenuti - Android

Startup već u srednjoj školi, kao što je Albert Gajšak napravio s CircuitMessom? Nije li to malo... prerano? Pitanje je to koje sam morao postaviti nakon što sam u svojoj srednjoj pričao o tome kako sam svoj startup pokrenuo u - srednjoj školi.

The post Trebate li u srednjoj školi pokrenuti startup (poput Gajšaka, Cara i Špolera) – i otkud krenuti? appeared first on Netokracija.

Prošli sam tjedan imao priliku u svojoj srednjoj školi, zagrebačkoj Prvoj gimnaziji, pričati o svom karijernom putu u sklopu sata profesorice sociologije Zlate Paštar. S obzirom na to da ovih dana nosim fiksni aparatić (nosite taj aparatić kad ste klinci!), a vjerojatno i zahvaljujući 10 godina postojanja Netokracije, osjećao sam se spremno da pred generacijom rođenom 2000-i-neke pričam ne možda toliko o radu u digitalnoj industriji općenito, već o tome trebaju li pokrenuti nešto svoje, nešto digitalno – već u srednjoškolskim klupama.

Iako relativno često govorimo o uspješnim tvrtkama u digitalnoj industriji pokrenutima na faksu, nešto rjeđe se bavimo pokretanjem startupa u srednjoj. Zašto? Neke od razloga mi je pomogao identificirati Albert Gajšak, 21-godišnji pokretač tvrtke CircuitMess, proizvođača Makerbuina koji ga je pokrenuo komercijalno s 18 godina:

• Hrvatski roditelji i društvo jako su zaštitnički nastrojeni i u srednjoj vas školi štite od stvarnosti, jer – imate dovoljno vremena u životu baviti se projektima i poduzetništvom. To što stignete i učiti i zabaviti se, ali i napraviti nešto svoje, očito je nebitno.
• Kultura poduzetništva tek se razvija u Hrvatskoj zahvaljujući prvenstveno individualnim primjerima poput Alberta, ekipe iz Mundusa, ali i natjecanjima poput Ideja godine portala Srednja.hr. Svijest o tome da je uopće moguće pokrenuti nešto svoje u srednjoj je, stoga, prilično mala.
• Bez svijesti i uz pritisak okoline, srednjoškolcima je jako teško samostalno odlučiti posvetiti se nekom projektu. Često treba postojati neki okidač zbog kojeg odlučite u srednjoj školi pokrenuti nešto svoje, tako da je projekt često posljedica, a ne uzrok.

Netokraciju sam, primjerice, pokrenuo u srednjoj školi jednog prazničkog ljeta kad sam dobio molbu od svog tadašnjeg urednika u Mreži da se ipak bavim temama koje nisu – društvene mreže. Iako sam tada pisao za nekoliko časopisa, uključujući Mrežu, Bug i Plan B, silno sam htio objaviti baš tu temu, a kako sam poznavao WordPress, nastala je jedna nova web stranica.

Ne bih se vjerojatno odlučio na taj korak da, zahvaljujući ljubavi prema pisanju i “photoshoppanju”, još u srednjoj nisam završio na forumima, ne samo za gamere (već znate koliko mi je Warcraft 3 pomogao), nego i za web dizajnere i druge digitalne profesionalce, poput Webmajstori.net i kasnije Mi3dot, a koji su – poput današnjih Facebook grupa Developers Hrvatska, Web dizajneri Hrvatska i Društveni mediji – okupljali zaljubljenike u neke nove digitalne stvari. Neki su bili prvi hrvatski web dizajneri i digitalni profesionalci, a neki, poput mene, golobradi klinci koji su se tek zanimali za te teme…

Budite najmlađa osoba u Facebook grupi, na heštegu… i nađite svoje mentore

Iako postoji pregršt resursa na internetu koje biste trebali iskoristiti kada nađete temu koja vas zanima, poput YouTube vodiča i platformi za učenje kao što je Udemy, ništa vas neće bolje uputiti u industriju poput digitalne od starijih, iskusnijih kolega.

Kao klinac bio sam izrazito introvertiran, zapravo sam se oslobodio u srednjoj školi kad sam se počeo družiti s ljudima koje sam dotad znao samo po nickovima. Na tim meetupima sam najčešće bio među najmlađima, ali podnosili su me, jer eto – njihov sam.

Možda vam se čini prilično zastrašujuće na Netokracijinom kalendaru ili Meetup.com naći neki od bezbroj besplatnih, a odličnih meetupa na temu koja vas potencijalno zanima, ali ništa vas neće brže upoznati s, ne samo tim temama, nego i ljudima koji se njima stvarno bave. Da, morat ćete doći negdje gdje nikoga potencijalno ne poznate, ali bez brige – ne grizu.

Možda vam mentori na kraju ne budu neformalni, već vas odluče podržati ne samo znanjem, nego i investicijom. Najbolji primjer toga je kako je osnivač jedne od vodećih hrvatskih digitalnih agencija Infinuma, Tomislav Car, investirao u Albertov Makerbuino. Dapače, u epizodi Netokracija podcasta posvećenoj mentorstvu, upravo smo razgovarali o Tomislavovom i Albertovom iskustvu, tako da je nemojte slučajno propustiti:

Mentorstvo bilo koje vrste izuzetno je bitno, jer, iako imamo medijski vrlo eksponirane primjere brzog uspjeha, čak i ako krenete s projektom u srednjoj školi, njegov uspjeh ne dolazi preko noći. Mnogi su za Matu Rimca i Rimac Automobile čuli kad je imao 25 godina i kada Concept_One više nije bio koncept, nego stvarnost, ali ne smijemo zaboraviti da je Mate još u dobi od 17 godina za maturalni rad izradio zamjenu za tipkovnicu i miš – iGlove, s kojom je, uz sustav za uklanjanje mrtvog kuta u automobilima Active Mirror Systems, pokupio brojne nagrade.

Car naglašava kako mlada energija uz pravo mentorstvo može imati veliki potencijal:

Meni se sviđaju ambiciozni klinci koji nisu zatrovani nekim glupostima kojima stariji jesu, npr. stavom kako sve ne valja i kako se ništa ne može. Trebaš imati taj neki svjež i pozitivan pogled na stvari da bi imao energije stvarati nešto novo. Smatram da je ta sirova energija, uz mentorstvo nekoga tko ima iskustva, idealna kombinacija. Kad radim s Albertom, u principu se trudim ne miješati previše u neke odluke o proizvodu. U smislu – što bi ciljanoj populaciji moglo biti fora. Ono gdje dajem svoj doprinos je iskustvo u općenitom vođenju biznisa, koje sam skupio kroz godine.

Digitalni uspjeh preko noći počinje u srednjoškolskim danima

Infinum je danas primjer uspješne hrvatske digitalne agencije, ali njihov put krenuo je još u srednjoj školi kad se sjećam da sam nabasao na tada jako “kul” web stranicu jednog razreda – 1eee.net-a.

Dvojica pokretača, Tomislav Car i Matej Špoler, već su tada osnovali malu agenciju zvanu Infinum koja se bavila mobilnim igrama i aplikacijama puno prije ere pametnih telefona. Dovoljno je reći: Duracell zeko u Java igri. Infinum je zapravo, kako naglašava Car, pokrenut temeljem mapping enginea za mobitele – mobyMapa koji je nastao na natjecanju u srednjoj školi, a koji je financijski omogućio osnivanje tvrtke.

Iskoristite što znate, a mi (još) ne kužimo (jer smo već stari)

Možda vam se to što su se osnivači Infinuma bavili banalnim marketinškim aplikacijama za stare mobitele čini komično, jer biste se vi bavili ozbiljnijim projektima, ali upravo im je tih nekoliko godina dalo prva iskustva suradnje s klijentima. U trenutku kad je Apple najavio SDK za razvoj aplikacija za iPhone, a na tržištu se pojavila alternativa u vidu Androida, nitko nije bio spremniji od naših, tada mladih Karlovčana, da iskoristi priliku. Drugi su možda isto krenuli tim stopama, ali Tomislav i Matej su zahvaljujući trudu u srednjoj školi bili bar dva koraka ispred.

Tradicionalne tehnološke tvrtke i agencije istovremeno nisu uopće još vidjele potencijal razvoja mobilnih aplikacija, tako da su ostavile prostor potreban Infinumu i drugim first moverima da čak i pogriješe, ali nauče i prilagode se tržištu.

Upravo je taj prazan prostor koji ostaje na tržištu, zahvaljujući stagnaciji postojećih tržišnih lidera, nešto što možete iskoristiti u srednjoj školi, a dodatan primjer je što se dogodilo na marketinškom tržištu pojavom društvenih mreža.

Kao što sam zaključio s Ivanom Kovačevićem, Nikolom Vrdoljakom i Danielom Ackermanom na panelu o 10 godina digitalnog marketinga u Hrvatskoj na prošlogodišnjem Weekend Media Festivalu, rast prvih digitalnih agencija olakšalo je to što velike agencije nisu vidjele tadašnji potencijal u Facebooku i Twitteru. Kako je Nikola opisao:

Imali smo sreće i dugujemo svoj uspjeh djelomično agencijama koje nisu ozbiljno shvatile društvene mreže i hvala im na tome. To je omogućilo drugim firmama da se razviju i uče. Danas smo mi to što su velike agencije bile prije – konsolidirano tržište, ali mislim da smo i dalje u nezreloj fazi. Da pitamo ljude “Što je digital?”, dobili bismo različite odgovore.

Kako sam tada bio jedan od najaktivnijih korisnika Twittera u Hrvatskoj, Vrdoljakov Gingernet me angažirao da sa svojim timom obučim službu za podršku jednog novog, inovativnog telekom brenda: Bonbona! Zašto? Pa za razliku od drugih, “znao sam” Twitter na način kako drugi nisu još u srednjoj kad je postajao popularan, tako da sam s Peđom Pušeljom Blogowskim organizirao i prvu Twitter edukaciju u regiji na koju su nam došli vodeći brendovi poput A1 (tada Vipnet), HBO-a, Iskona i Emmezete.

Marina Filipović Marinshe

Kad sam razmišljao o tome što da pitam srednjoškolce u Prvoj gimnaziji, morao sam se itekako potruditi, jer iako smo u Netokraciji na prvim linijama digitalne revolucije – nove digitalne revolucije su uvijek korak ispred. YouTube, TikTok, ne znam što znate bolje od mene i postojećih igrača na digitalnom tržištu – to samo vi znate. Možda je esport (pa ćete poput Nikole Stolnika smisliti B2B poslovni model temeljen na igrama), možda su neke nove društvene mreže, ali – da ponovim – to samo vi znate.

Na sličan će način oni koji vode službeni Instagram profil Prve gimnazije biti ispred svojih kolega, jer će već znati kako voditi jedan “brend” na društvenoj mreži.

Pitajte za oprost, ne za dopuštenje

U trenutku kad nađete nešto što znate, a time se možete krenuti baviti godinama prije nego što će drugi uopće pokušati, samo je pitanje toga da se pokrenete. Možda mislite da vam treba nečije dopuštenje; roditelja, učitelja, prijatelja, okoline…

Zaista ga ne trebate, a kako ćete uskoro biti punoljetni ili možda već jeste, odgovorni ste za svoju sudbinu. Na žalost, u Hrvatskoj roditelji, ali i okolina često žele zaštiti vas od stvarnosti, kako opisuje Albert na svom primjeru:

Kada si u srednjoj školi (neki put i ako si na faksu), ljudi vole biti jako zaštitnički i ne razmišljati o tome da ćeš za godinu/dvije/tri biti odrasla osoba koja će trebati donositi odluke svojom glavom i za sebe se boriti. Takvo razmišljanje nije dobro i stvara sakate ljude. Ekstremi nisu dobri i djecu treba neki put štititi, ali neki put im trebaš dati da rade ono što oni žele i dopustiti im da se pritom opeku. Kada se opeku, na djecu ne treba vikati, nego im pomoći da iz toga nešto nauče. Osjećaj kada ti 99 posto ljudi koje poznaješ govori da odustaneš od poduzetništva i da nećeš uspjeti, jer si 18-godišnji klipan je ljigav i nimalo ugodan.

Da je Albert čekao za dopuštenje da napravi mobitel koji sami slažete, da su Matej i Tomislav tražili dopuštenje da rade mobilne aplikacije, da sam ja čekao odobrenje da pomognem brendovima s društvenim mrežama – gdje bismo danas bili? Osim što Infinum, Netokracija i Makerbuino ne bi postojali, mi gotovo sigurno ne bismo bili osobe koje smo danas. Albert zaključuje:

Poduzetništvo i kretanje s projektom i tvrtkom već s 18 godina izgradilo me kao osobu i naučilo stvarima kojima me ni jedan fakultet ne bi mogao naučiti. Najbolje od svega je osjećaj samostalnosti – ljudi su me počeli shvaćati ozbiljno i dali mi mnoštvo odgovornosti bez obzira na moju dob. Osjećaj kada mami ne trošiš novce, nego joj novčano pomažeš s 18 godina u državi gdje dobar dio ljudi živi “starcima na grbači” do 28 godine – je neprocjenjiv.

Car dodaje:

Ima li smisla da itko radi startup? Teško je, stresno je i ogromne su ti šanse da ćeš propasti. Ali nevezano uz to, svejedno je to jedno zanimljivo životno iskustvo, naučiš puno toga o raznim stvarima (tržište, marketing, prodaja), ali naučiš i puno o sebi. Mi smo krenuli prije 15 godina, taman na prijelazu između srednje škole i fakulteta. Tada nismo baš shvaćali što je tech biznis, firma, investicija i slično. Nismo se nikad nazivali startupom. Ali htjeli smo nešto napraviti iz nule, htjeli smo raditi s prijateljima, htjeli smo raditi na fora stvarima i stvoriti nešto uspješno – i od tuda Infinum.

Rad na vlastitom projektu, bilo da se radi o tehnološkom startupu, Instagram profilu ili blogu, ne samo da će vas pripremiti za život, nego vam i olakšati daljnji razvoj karijere, jer ćete biti korak ispred svih…  Albert dobro zaključuje kako bi vam okolina mogla reći kako nema potrebe da se žurite:

Ne vjerujte kada vam kažu da imate vremena jer ste još mladi, to je vrlo loša izlika za nesamostalnost i nerad. Svaka odluka koju trenutno radite će se odraziti na vašu budućnost, bez obzira na to što imate 15, 18 ili 50 godina. Najbolji trenutak za pokretanje nečega je SADA.

The post Trebate li u srednjoj školi pokrenuti startup (poput Gajšaka, Cara i Špolera) – i otkud krenuti? appeared first on Netokracija.