Zašto sam ostavio 30 sati života na indie igru o bombarderima u Drugom svjetskom ratu - Android

Letjeti bombarderom u Drugom svjetskom ratu s crtanom posadom je nešto što svatko tko voli 'roguelike' igre zaista treba isprobati. A ja sam to i napravio.

Post Zašto sam ostavio 30 sati života na indie igru o bombarderima u Drugom svjetskom ratu je prvi puta viđen na Netokracija.

Svakih nekoliko mjeseci dogodi se igra koja će vas zaista iznenaditi svojom tematikom, gameplayem, idejama ili nekom mehanikom koju niste očekivali, u čemu i leži ljepota ove industrije. Ipak, nekad se ne nadate da ćete naići na igru na koju ćete ostaviti gomilu sati, a koja je toliko jednostavna da ju je zapravo teško pravilno objasniti svima onima koji vas gledaju i ne razumiju baš najbolje.

Upravo se meni to dogodilo s Bomber Crewom, igrom koja je na Steam stigla prije otprilike deset dana, a u svom temelju se može opisati kao Roguelike simulacija bombardera za vrijeme Drugog svjetskog rata. Istina, sama ideja se ne čini kao nešto previše fora, grafika nije nešto revolucionarno a i neke mehanike zahtijevaju malo poliranja – ali ne mogu ju prestati igrati.

Za sve one koji nisu previše upoznati s roguelike žanrom, on bi se možda najbolje mogao opisati na primjerima nekoliko igara koje su u posljednjih nekoliko godina podigle poprilično veliku prašinu, a s kojima ću u ovome tekstu podosta i uspoređivati spomenuti Bomber Crew: FTL: Faster Than Light, Binding of Isaac i Darkest Dungeon.

E, sad, ako nikada niste igrali nijednu od ove dvije igre, zaista vam preporučujem da to što prije učinite jer obje igre snažno drže mjesto među mojih top 10 igara koje sam ikada probao. Razlozi su dosta jednostavni: ovaj žanr se ne oslanja toliko na grafiku ili neke vizualne efekte od kojih će vam se otopiti mozgovi, već vas jednostavno ošamari surovom realnosti toga da jednostavno nije svaki lik vječan, s proceduralno generiranim svjetovima i nivoima.

Surova crtana surovost

Ovo je najbolje vidljivo u Darkest Dungeonu i Bomber Crewu, gdje su vaši likovi samo potrošna roba na putu do višeg cilja, odnosno istinski ljudi od krvi i mesa, a ne neki super heroji koji mogu preživjeti sve što igra baci na njih. Upravo ovo je jedan od glavnih razloga zašto ćete voljeti (i mrziti) Bomber Crew: mi ljudi jednostavno imamo tu potrebu povezati se s najglupljim stvarima pa tako i malim crtanim likovima iz igre, a kada se vaš avion sruši i posada pogine, vaši likovi se neće respawnati. Jedina uspomena na do maloprije herojske pilote s kojima ste preletjeli 10 misija bit će njihova imena na ploči koja je prikladno smještena u glavnom meniju.

Vjerojatno ćete tu surovost osjetiti na teži način, jer se meni dogodilo to da sam uspio preletjeti više od 30 misija s jednom posadom i taman kada sam se počeo osjećati samouvjereno i kako me niti jedan crtani protivnik ne može dotaknuti dogodilo se upravo suprotno, a riječi koje sam izgovarao dok je avion padao ne bih mogao ponoviti ni na puno gorim stranicama od ove.

Istina, ne bih se trebao osjećati previše loše, jer je ovo zapravo ona realnost koju tražimo u igrama, ali nekako i nije tako. Igrajući Bomber Crew, vjerojatno ćete se barem na trenutak sjetiti osoba koje su u prošlom stoljeću zaista letjele nad Njemačkom i Francuskom i, nažalost, često se nisu vratile kući.

:(

Sreća nije vječna

Ova mehanika, naravno, nije jedina stvar koja odvaja Bomber Crew od svake druge igre, jer je za jednu relativno nepoznatu indie igru Bomber Crew začuđujuće dobro razrađen. U vašem avionu nalazi se sedam ljudi kojima vi ne upravljate direktno već im samo govorite što da rade ili gdje da idu, pa tako nećete vi ciljati protivničke avione već samo bespomoćno gledati kako vam komadaju avion kada se dogodi nekoliko nesretnih okolnosti u tren oka.

A dogodit će se.

Tako ćete u jednom trenutku bezbrižno ploviti nebom iznad Francuske, a u drugom u isto vrijeme pucati na 5 aviona, bacati bombe, gasiti vatru i popravljati električne instalacije kako biste osposobili radar. Ova iznenadna gužva upravo je ono gdje ova igra sja: ako sve odigrate kako treba, možda nekako doletite kući, ako ne, ‘ajmo sve ispočetka. Ipak je logično kako vam sreća prije ili kasnije mora iscuriti, zar ne?

Istina, svaki srušeni avion ne znači ponovno pokretanje iz nule, već ćete dobiti sjajni novi Lancaster bombarder, njemu izabrati novu posadu i krenuti ispočetka u avionu koji će sadržavati neke od nadogradnji koje ste imali na prošlom.

Ali ne sve.

Nije sve sjajno – ali ne treba biti

Uvjerljivo najgora stvar u ovoj igri je kada vam sruše avion a idući je, po svim kriterijima vas kao iskusnog pilota, prejadan. Tako ćete više nego često dobiti avion kojemu su podsustavi teško smeće, a oružje je u redu, ali nije ono koje koristite inače. Naravno, poklopit će se i to da nemate baš novca za kupiti potrebne nadogradnje i onda ćete biti prisiljeni ići u borbu sa smećem od aviona. Ali znate kako kažu: rat je pakao.

Naravno, kada bi vam sve išlo dobro, u teoriji biste mogli cijelu igru završiti prvim avionom kojeg dobijete, a to je nešto što ću u budućnosti svakako isprobati.

Zanimljivo je i da svaki od vaših članova posade može imati različit oklop i brzinu, koji će mu pomoći (ili odmoći) kada meci krenu letjeti, a jako velik oklop znači i jako sporo kretanje te ćete često s bijesom gledati zašto vaši simpatični likovi toliko J****O sporo idu po avionu, a zapravo trebate biti sretni što su uopće živi.

Sve u svemu, Bomber Crew je igra koja ima enorman karakter, unosi prilično mnogo dobrih ideja i daje ovom vrlo inovativnom žanru još mali poticaj u pravome smjeru, dok vas u isto vrijeme može i nevjerojatno frustrirati, ali i učiniti vrlo sretnim i ponosnim kada se do baze dovučete s jednim motorom, ranjenom posadom i gomilom rupa u vašem avionu. Ima nešto u tome.

Budućnost za ovu igru izgleda zaista lijepo. Tvorci igre, maleni studio iz Engleske Runner Duck, kažu kako su uprihodili više od milijun dolara od Bomber Crewa, a ogroman uspjeh igre znači i kako ćemo do kraja godine gledati mnogo više sadržaja i možda čak i novi avion (koji će sasvim sigurno biti B-17). Ovo je dovoljan pokazatelj kako zaista nekad sve ide kako treba, a Bomber Crew je sasvim sigurno jedna od meni najboljih igara 2017.

Ako tražite nešto za igrati – igrajte ovo.

Post Zašto sam ostavio 30 sati života na indie igru o bombarderima u Drugom svjetskom ratu je prvi puta viđen na Netokracija.