“Tata, jesi li baš morao kupiti električni auto ” - Android

Napravio sam grešku: kupio sam električni automobil. Svi članci o električnim vozilima (EV) koje sam čitao na Hacker Newsu i Redditu nisu me pripremili za desetak EV infrastrukturnih problema u Hrvatskoj i okolici. Anegdote u nastavku objašnjavaju lekcije koje sam naučio na teži način.

The post “Tata, jesi li baš morao kupiti električni auto?” appeared first on Netokracija.

Kad vidim neki novi gadget, teško mi je ostati racionalan. Govorim si: “Ma ne treba ti još jedan uređaj koji će uvijek biti prazan kad ti zatreba“, ali bezuspješno. Sirenin zov je šaputao “Ima USB-C!“ dok mi se novčanik nije raširio kao Spielbergove “Ralje”.

Sirenin zov je ovaj put bio vladin poticaj od 80.000 kuna za kupnju novog električnih vozila. “Super“, pomislio sam, “ionako moram zamijeniti svoj stari auto.“ Imao sam pozitivno iskustvo vožnje (carsharing) električnih auta u Oxfordu i Berlinu. I tako sam kupio 1,5-tonski gadget, bez USB-C priključaka, imena Hyundai Kona EV.

EV-Database.org

Zašto ne Tesla Model 3, pitate se? Odgovoru na to pitanje prethodi jedan sijaset zanimljivih i ironičnih podataka: Nikola Tesla bio je inspiracija za naziv Tesla automobila, ali i za Nikola kamione. Tesla je bio etnički Srbin rođen u današnjoj Hrvatskoj, ali se ni Tesla ni Nikola vozila ne mogu službeno kupiti u Hrvatskoj i Srbiji. (Elon Musk je tweetao da se nada početku prodaje u regiji početkom 2020., ali od toga još uvijek ništa.)

No prije nego krenemo u lekcije naučene na lošim iskustvima, prvo – dobre stvari.

Čim sam pokupio svoj novi auto u Zagrebu, bio sam impresioniran. EV-ovi su toliko tihi da EU zakoni zahtijevaju da proizvode određeni zvuk kada voze sporije od 30 km/h. Ubrzanje je trenutno; okretni moment je dovoljno jak da su gume proklizavale u eco modu ako sam prebrzo stisnuo papučicu gasa. Nema vibracija i nema trzaja kada auto mijenja brzine. EV-ovi koriste regenerativno kočenje, opet, potpuno nečujno. EV punjenje trenutno je besplatno u Hrvatskoj, a ovisno o količini kiše, 44% te struje je proizvedeno bez emisije štetnih plinova. Zaljubio sam se u auto.

Prve lekcije naučio sam u Sloveniji

Prvi vikend odvezao sam se s grupom prijatelja na natjecanje Toastmastera u Ljubljani, 143 km od Zagreba. Kona EV sa 64 kWh baterijom ima deklarirani domet od 450 km, tako da sam i s 90% baterije imao dovoljno za povratak, ili sam barem tako mislio. Uskoro sam naučio prvu lekciju:

1) EV-jevi imaju 20% kraći domet po hladnom vremenu.

Bio je studeni. Ali ipak, 450 x 90% x 0,8 = 324 km, povratno putovanje je 286 km, mislio sam – bit će dovoljno. No, dok sam vozio 130 km/h na autocesti, primijetio sam kako mi domet značajno opada. Specifikacije automobila lagale su na najgori mogući način: tehnički su bile u pravu. Jaki okretni moment: istina. Domet 450 km: istina. Ali:

2) EV-jevi ne mogu istovremeno pružiti performanse i deklarirani domet, morate odabrati jedno od toga.

Imao sam pogrešnu intuiciju da automobili imaju duži domet na autocesti nego u gradu. To vrijedi za benzince jer su oni izuzetno neučinkoviti u gradovima. Svi cilindri rade, gutajući benzin pri ubrzanju, a ta se kinetička energija gubi pri kočenju.

Kako EV-jevi koriste samo potrebnu energiju i obnavljaju tu energiju pri kočenju, stvarno imaju deklarirani domet u gradskoj vožnji. Međutim, pri većoj brzini, domet EV-a se smanjuje jer je otpor zraka proporcionalan kvadratu brzine. Benzinski motori su učinkovitiji kada su svi cilindri u konstantnim, višim okretajima. Kao rezultat, benzinski auti imaju maksimalni domet pri brzinama od 89-97 km/h. EV-jevi ostvaruju maksimalni domet pri cca 55 km/h, a potom domet pada linearno kako vozite brže. Na primjer, ovo je smanjenje dometa za Teslin model S, ovisno o brzini i temperaturi:

Kako sam usporavao auto, procijenjeni domet se povećavao. Nažalost, dio autoceste prema Ljubljani je bio zatvoren i morali smo na obilaznicu. Povratni put je tako postao duži pa sam odlučio parkirati se na mjestu za punjenje EV-a. Ali, tamo sam zatekao sporiji Type 2 AC punjač, što znači da me stigla još jedna lekcija:

3) Da biste napunili EV na Type 2 AC punjaču, morate donijeti svoj kabel.

Naravno, nisam ga imao. Brzi punjači koje sam koristio imaju ugrađene kabele, te sam se pitao čemu služi gumb za zaključavanje kabela na Hyundaiju? On je tamo zbog:

4) Zaključajte svoj Type 2 kabel od 230 EUR, ako ne želite da ga ukradu.

Na pauzama između natjecanja, googleao sam “brzi EV punjači u Sloveniji.“ Stanice Petrola su ih imale, izvrsno. Oko 23 sata napustili smo Ljubljanu. Stigli smo do benzinske postaje i pronašli brzi punjač, ​​s kabelima. Pogodite što se dogodilo sljedeće:

5) EU brzi punjači aktiviraju se putem čip kartica ili pametnih telefona. Svaka tvrtka u svakoj zemlji koristi različitu karticu/aplikaciju.

Naravno, imao sam samo aplikaciju za Hrvatsku. Lekcije su brzo dolazile:

a) Službenici na Petrol benzinskim postajama ne mogu vam prodati Petrol čip karticu i ne mogu aktivirati EV punjenje čak i kad isto želite platiti.

“Preuzmite i registrirajte se u Petrol aplikaciji“, rekao je prodavač. Da, ali:

b) “Petrol” aplikacija za Androidu ima 50 MB pa ako je benzinska prekrivena sporim EDGE signalom, ne možete ju preuzeti.

Vratili smo se na autocestu, gdje je moj prijatelj uhvatio H + signal i preuzeo aplikaciju. Na sljedećoj benzinskoj stanici smo otkrili:

c) Kada u Petrol aplikaciji pritisnete gumb “Pokreni punjenje“, preusmjerit će vas na registracijski obrazac za upis plaćanja i adrese.

Nema problema, mogu popuniti formular i na EDGE signalu. Ali onda:

d) Za prijavu u Petrol aplikaciju, potrebnu za punjenje, trebate imati adresu u Sloveniji.

Dobro je što je stanica za punjenje EV-a bila udaljena dobrih 20 metara od benzinske postaje jer sam psovao Petrol dovoljno glasno da je Petrolov prodavač imao sva prava pozvati policiju. Izgleda da sam prije puta trebao pročitati komentare ispod Petrolove Android aplikacije:

Prošla je ponoć kad smo se vratili na autocestu. Da bih proširio domet, usporio sam na 75 km/h. Ograničenje je bilo 130 km/h pa nas je počeo pretjecati šleper s prikolicom.

Onda sam se sjetio Tour de France strategije s TV-a:

6) U hitnim slučajevima možete proširiti domet svog EV-a tako da se zalijepite kamionu s prikolicom, strategija koja se zove aerodinamički drafting.

Ako ju budete koristili, nisam odgovoran za prometne kazne ili premlaćivanje od strane bijesnog vozača kamiona. I tako smo mi, skriveni iza kamiona s prikolicom, vozili 90 km/h. Automobil je pokazao da koristi manje energije, a raspon se proširio. Kad smo ušli u Zagreb, ostalo je 19 km:

Otišao sam do brze punionice koju sam mogao i aktivirati te sam zaspao u autu.

Ostale lekcije čekale su me u Hrvatskoj

Lako je ismijavati Petrol zbog neprijateljskog stava prema turistima, ali barem EV punjači u Sloveniji rade, na što se u Hrvatskoj ne može računati. Po mom skromnom mišljenju, jedan od uzroka je to što su EV punionice besplatne.

Zašto je to problem? Ne postoji komercijalni interes za gradnju i održavanje punionica. Umjesto toga, većina punjača gradi se preko EU donacija ili kada se na vladu vrši pritisak da poboljša EV infrastrukturu. Lokalni političari dolaze otvoriti nove punjače i držati govore: “Ovo je primjer kako Hrvatska mudro koristi sredstva EU-a za zelenu i održivu budućnost.“ Ali nakon što novinari odu, nema ekonomskog interesa za održavanje punjača u budućnosti.

Na primjer, ovaj gradski punjač je pokvaren već tri mjeseca:

Ispred Zagrebačkog poglavarstva, jedna punionica prikazuje grešku:

Dok nas druga punionica informira da nije u funkciji:

Ono što sam naučio:

7) Besplatni punjači se ne održavaju i često je bolje koristiti komercijalne punjače koji se održavaju.

“Ali, na punionici se nema što pokvariti,“ mislio sam prije. Jao meni kako sam bio u krivu. EV punjači imaju računalo koje je zaduženo za autorizaciju, upravljanje zaslonom i protokolom punjenja. Prije punjenja, automobil zaključa kabel mehaničkim zubom i signalizira punjaču da može pokrenuti punjenje. Kada se automobil otključa, preko kabela šalje signal punjaču da spusti napon na nulu kako bi se kabel mogao sigurno otpustiti.

Pogodite što?

8) Neki punjači nisu kompatibilni s nekim EV-jevima i odbijaju zaustaviti punjenje, što rezultira “Hotel California efektom“. Možete se odjaviti u aplikaciji, ali nikad ne možete napustiti punjač.

Naprimjer, punjači Hrvatskog Telekoma. Prvi put kad se njihov kabel zaglavio u mom automobilu, uspaničio sam se. Aplikacija im ne radi, punjač nije odgovarao na signale iz automobila, a njihove punionice nemaju gumb za zaustavljanje:

Njihovi punjači imaju kontakt telefon, ali ja sam zaglavio u nedjelju popodne. Nazvao sam ih, očekujući tri razine izbornika i poruku “ne radimo vikendom“. Na moje veliko iznenađenje, ženski glas se brzo javio. “Imam veliki problem s vašom punionicom: ne mogu odvesti auto jer…“ Prekinut sam pitanjem: “Koji je serijski broj napisan na punionici?“ Dok sam diktirao broj, čulo se brzo tipkanje. Nekoliko sekundi kasnije punjač je prestao zujati, zaslon se na trenutak ugasio i mogao sam iskopčati automobil. “Opa, to je bilo brzo, hvala puno!“ rekao sam.

Iako trenutno ne naplaćuju struju, HT planira komercijalnu upotrebu. Na 24/7 podršci mogu resetirati bilo koju punionicu u Hrvatskoj, na temelju serijskog broja. Čini se da je to rješenje bilo lakše od popravljanja stanica za punjenje ili aplikacije za punjenje. Sada ih samo nazovem i kažem: “Možete li resetirati punjač sa serijskim brojem X?“ (Ako radite tamo, javite mi se, želio bih kupiti bombonijeru za tim.)

Nažalost, EV punjači nisu jedina stvar koja je pokvarena. Naša vozačka kultura nije ništa bolja:

9) Vozači auta na gorivo često parkiraju na EV punjačima, praksa zvana ICEing.

Jednom sam hitno trebao struju, a ovo sam zatekao na mjestu za punjenje:

ICEing je česta pojava u cijelom svijetu te se mnoge države s tim bore kako znaju. Tesla je uvela stupiće za parkiranje u Kini. Njemačka policija diže automobile umjesto izdavanja kazni za parkiranje. Hrvatski vlasnici EV-a su odlučili organizirati 5-minutni prosvjed, gdje su s EV-jevima blokirali pristup benzinskoj postaji:

Korisnici interneta im nisu dali veliku podršku:

Pavlov komentar da “blokiraju siromašne ljude“ mi je posebno zanimljiv. Vlasnike EV-a trenutno se percipira kao bogate geekove. U ranim 1900-ima postojala je slična dilema: zašto bi se novac poreznih obveznika koristio za asfaltiranje cesta kad si samo bogati ljudi mogu priuštiti aute?

Jedna lekcija iz Austrije

Nakon Nove godine, moja desetogodišnja kćer i ja smo išli na skijanje u Austriju. Ovaj put sam se pripremio kao da je dan D. Iz očitih razloga, odlučio sam preskočiti Sloveniju i puniti auto negdje u Austriji.

Prva opcija je bio brzi punjač pored IKEA Graza, ali to bi zahtijevalo registraciju sa SMATRICS-om, naknadu za registraciju i mjesečnu pretplatu. Druga opcija je bio punjač u našem skijaškom selu, ali sam otkrio da je to zamka za turiste, jer za 8 sati naplaćuju 230,40 EUR. Drugim riječima, prodavali su struju 20 puta skuplje od normalne austrijske cijene.

Odlučio sam se za treću opciju: IONITY 50kWh punjači na autocesti kod Graza, bez registracije i s cijenom od 6,5 EUR po punjenju. Stali smo tamo, aktivirali punjenje putem aplikacije i otišli u obližnji restoran na schnitzel. Dok smo popili kavu, baterija je bila skroz puna.

Lako sam mogao otići na pogrešnu punionicu, tako da je pouka bila jasna:

10) Prije dugog puta EV-om, istražite sve opcije punjenja, skinite potrebne aplikacije i pročitajte negativne recenzije da biste vidjeli imaju li drugi ljudi problema s punjenjem.

Odlazeći iz Graza, sjetio sam se da je Tesla studirao, ali nije nikada završio, Graz Politehniku. Manji problem je bio u tome što je došao u sukob s profesorom zbog Gramme dinama, gdje je Tesla sugerirao da komutatori nisu potrebni. Veći problem je bio što je noći provodio kockajući i ušao u kockarski dug.

I opet, jedna iz Hrvatske…

Svibanjski izlet na Velebit me konačno uvjerio da je kupnja EV-a bila greška.

Kćerka, ja i desetak drugih ljudi išli smo na vikend kampiranje. Iz kampa su potvrdili da mogu koristiti jednu od električnih utičnica za kamp kućice kako bi napunio EV. Za svaki slučaj, našao sam u obližnjem Gospiću dvije punionice. Savršeno.

Čim smo stigli na mjesto za kampiranje, uključio sam punjenje. Hyundai zidni punjač daje maksimalno 2,8 kW, tako da sam planirao dvije noći punjenja. Otišao sam do roštilja i uzeo pivo. Sat vremena kasnije, vlasnik kampa me tražio naokolo.

“Ukopčali ste svoj EV, zar ne?“ upitao je.

“Da, puni se dobro“, odgovorio sam.

“Više ne. Glavni osigurač za kamp je iskočio. Nemamo struju“, objasnio je. “Možete li ga isključiti?“ Ispričavao se: “Žao mi je zbog situacije, ali možete li se ponovo uključiti nakon 22 sata, kada svi odu spavati?“

Kao što je dogovoreno, ponovo sam pokrenuo punjenje u 22:30. Dvadeset minuta kasnije vidio sam vlasnika kampa kako hoda okolo sa svjetiljkom i pita ljude gdje je vlasnik EV-a.

“Ponovo glavni osigurač?“ pitao sam.

“Da“, odgovorio je, “oprosti, ali morat ćeš napuniti negdje drugdje.“

Bio je to mali privatni kamp, ​​a izgleda da je vlasnik samo produžio električne kabele iz razvodne kutije u svojoj kući. Struju su koristile njegova kuća, praonica rublja, desetak utikača po kampu i električni grijač za glamping šator.

Sljedećeg dana, nakon planinarenja preko dana, vozio sam se pola sata do Type 2 punjača u Gospiću. Nažalost:

11) Brzina Type 2 AC punjača ne ovisi o deklariranoj snazi ​​(22 kW), već o snazi ​​AC konvertera koju imate u automobilu. Zbog toga su Type 2 AC punjači neupotrebljivi za putovanja.

Od AC punjača koji je deklariran na 22 kW, Tesla 3 može izvući 11 kW, a Kona EV može izvući 7,2 kW. Trebao sam ostaviti auto na sedam sati punjenja pa sam zamolio prijatelja da me pokupi i odvede natrag do kampa. Kada smo se vratili u kamp, krenuli su vicevi na račun mene i mog električnog auta. Vicevi su se nastavili i sutradan jer smo trebali izaći iz kampa, bez auta. Moja kćer je sjela u jedan auto, ja u drugi, a naše torbe su se gužvale u trećem. Zatim je naš benzinski konvoj krenuo u Gospić kako bi nas svi oni sa stvarima ostavili na punionici.

Kad je kćer konačno sjela u naš auto, pitala me: “Tata, jesi li baš morao kupiti električni auto?“

Priča s Velebita ima i šaljivi obrat. Jedan punjač je osim u Gospiću bio još bliže kampu, u muzeju Nikole Tesle. Jer, od svih mjesta, Tesla je rođen u obližnjem Smiljanu. Nisam ga ni probao, ​​jer su online komentari objasnili da se nalazi iza ograde muzeja.

A ograda je zatvorena kad je muzej zatvoren, kao što je bio taj vikend:

Zaključna lekcija (svima koji planiraju kupiti EV)

Ljudi racionaliziraju svoje greške pa tako i ja. Kupnja EV-a bila je greška, ali uvjerio sam sebe da nije tako loše. Tijekom šest mjeseci izgubio sam više od 10 sati na gore navedene probleme. Ali to je još uvijek manje od 54 sata godišnje koje Amerikanci provedu u prometnoj gužvi ili 44 sata godišnje koje Britanci provedu tražeći parking. EV punjenje je gnjavaža, ali postaje problem jedino kada idete na duži put. U gradu, prometna gužva i parkiranje su svakodnevni problemi. Zadnja lekcija koju sam naučio:

12) Moderni auti su odlični, ali automobilska infrastruktura je katastrofa. S EV-om, uz prometne gužve i parkiranje, stiže vas i problem EV punjača.

Nikola Tesla je shvatio kako je najveća prepreka prihvaćanju struje upravo infrastruktura. Izumio je izmjeničnu struju koja se lakše transformira u visoki napon i prenosi na velike udaljenosti.

Nakon pobjede u Ratu struja, Tesla je ciljao još više. Želio je koristiti struje sa specifičnim frekvencijama za bežični prijenos energije zemljom ili zrakom. Rani radio-prijemnici su iskoristili ovu ideju te su ugrađivane velike antene koje bi primale i signal i električnu energiju. Ali Tesla je sanjao mnogo veće snove, zamišljajući visokofrekventne transmisijske tornjeve koje daju snagu električnim avionima:

Umjesto toga, dobili smo svijet u kojem je teško napuniti EV čak i kad stojite pored električnog punjača. Ali ovog puta snovi su propali zbog ljudi, a ne zbog tehnologije.

The post “Tata, jesi li baš morao kupiti električni auto?” appeared first on Netokracija.