U današnjoj usporedbi suočavamo dva trenutno najjača Android mobitela na tržištu – Samsung Galaxy S20 Ultra i Huawei P40 Pro (opširna recenzija uskoro). Obojicu karakteriziraju prvenstveno vrhunske kamere koje predstavljaju najnovije dostignuće industrije na ovom polju, ali i mnogi drugi detalji.
Samsung je novom generacijom Galaxy S20 serije napravio velik korak na području mobilne fotografije u odnosu na prethodnih par generacija, a model Ultra je kruna napora kojeg je uložio.
S druge strane, Huawei modelom P40 Pro samo nastavlja tradiciju započetu prije dvije godine, kad je napravio revoluciju na ovom području, ali donosi i značajna poboljšanja kad je u pitanju noćna fotografija. S obzirom na iskustvo koje je u ove dvije godine stekao, Huawei ovim modelom dokazuje da granice i dalje može pomicati.
Oba uređaja dolaze u atraktivnim kućištima sa zaslonima od ruba do ruba s rupicama za prednje kamere, s tim da Huawei ovoga puta donosi dvije, koje malo nagrđuju ukupan dojam. Razlog tome je napredna 3D kamera za mapiranje lica, čime dodatno podiže razinu biometrijske sigurnosti.
Hardver je kod oba modela, naravno, ultimativni, dakle najjači koji trenutno postoji na tržištu, kao i softver u najnovijim izvedbama za izvrsno korisničko iskustvo. Znamo da Huawei ne dolazi s Google servisima, ali smo do sada u nekoliko navrata pokazali kako je taj problem lako zaobići koristeći se webom i alternativnim trgovinama aplikacija. Isto tako, ako imate desetak minuta vremena viška, postoji i način kako na njega instalirati Googleove servise, te ga koristiti kao i svaki drugi Android uređaj.
Veći i mrvicu bolji zaslon
MicroSD utor za kartice
Vanjski stereo zvučnici
Snima 8K video
U startu dolazi s Google servisima
Bolja kamera u noćnim uvjetima
Kompaktniji i lakši za rukovanje
Osjetno niža cijena
Brže brzo punjenje
Malo bolji čitač otisaka prstiju
Već na prvi pogled je vidljivo da je S20 Ultra veći od P40 Pro. Naravno, ima i veći zaslon (6,9 inča), što je vidljivo više od 6,58 inča, koliko se rastegao Huawei. To na kraju utječe i na ukupnu ergonomiju pa je lako za pretpostaviti da je Huaweijem lakše rukovati jednom rukom. Oba uređaja vagaju preko 200 grama, što je cijena koju morate platiti za ultimativnu tehnologiju ugrađenu u njih.
Oba modela dolaze sa zaslonom od ruba do ruba, s tom razlikom što Samsung za prednju kameru donosi rupicu na sredini, dok Huawei ima „pilulu“ koja sadrži dvije kamere. Ovdje je Samsung u prednosti, barem kad je izgled u pitanju, jer je rupica manja i zajedno s ostatkom zaslona osigurava simetriju.
Huaweijeva pilula zauzima nešto više prostora, no veći problem od toga samog je asimetrija, tako da će vam biti potrebno neko vrijeme da se priviknete na notifikacije koje se rastežu čak do sredine. Ipak, kao što sam već naveo, ova pilula ima opravdanje u vidu ugrađene napredne 3D kamere za prepoznavanje lica, slične onoj na Mate seriji ili na iPhoneu, za razliku od Samsungove, čiju možete zavarati i fotografijom.
Oba uređaja dolaze sa zakrivljenim zaslonima na rubovima, no i tu postoji razlika. Samsung svake godine smanjuje stupanj zakrivljenja, što znači da je ovaj zaslon najravniji do sada, zbog čega uređaj u silikonskoj maskici izgleda praktički kao oni prije Edge ere.
S druge strane, Huaweijev stupanj zakrivljenja je malko veći, odnosno otprilike isti kao na prethodniku.
Kad je poleđina u pitanju, oba uređaja izgledaju dosta slično, s tom razlikom što je Samsungov „šporet“, tj. modul kamere veći i malo ispupčeniji. Kod oba uređaja ovo izaziva određeni rizik od oštećenja, i to prilikom polaganja na svaku, pa čak i ravnu površinu, zbog čega savjetujemo dodatni oprez.
Tanka silikonska maskica ovaj problem donekle rješava, barem kad je Huawei P40 Pro u pitanju, no kod Samsunga baš i ne. Trebalo bi koristiti malo deblju maskicu kako bi se kamera potpuno zaštitila ili jednostavno se priviknuti na to da trebate biti pažljiviji.
Oba uređaja dolaze s najnovijom generacijom AMOLED zaslona, s tom razlikom što Samsungov dolazi sa 120 Hz stopom osvježavanja, a Huawei 90 Hz. Ovdje će se opet lomiti koplja jer će neki uočiti razliku, a neki ne. Slično je bilo s pričom između 60 i 90 Hz, a ovdje je razlika realno manja. Ipak, 120 Hz stopa osvježavanja se može koristiti samo u FullHD rezoluciji, pa se u tom slučaju gubi prednost u gustoći točaka.
Bilo kako bilo, više je bolje, pa ćemo reći da je Samsung ovdje u prednosti, no imajte na umu da taj način rada više troši bateriju.
Također, postoji i razlika u rezoluciji. Samsung donosi 3200 x 1440, a Huawei 2640 x 1200 piksela. S obzirom na dijagonale, ona neće biti toliko očita. Naime, Samsung raspolaže s 511 ppi, a Huawei 411 ppi gustoćom točaka, ali kao što je već rečeno, ako izaberete 120 Hz stopu osvježavanja, rezolucija se smanjuje na FullHD, a time i gustoća točaka.
Što se boja tiče, teško je primijetiti veću razliku, ali to je ionako manje bitna stavka jer način prikaza kod obojice možete mijenjati po želji.
Bilo kako bilo, oba uređaja imaju vrhunske zaslone i kojeg god da odaberete, po ovom pitanju ne možete pogriješiti.
Ovdje još dodajmo da se ispod obaju zaslona nalaze čitači otisaka prstiju najnovije generacije i otprilike jednako brzo i precizno odrađuju svoj posao. Imajte na umu da Samsungov postići veći stupanj preciznosti ako dva puta dodate isti prst, dok je na Huaweiju to nemoguće, ali zato izvrsno radi „iz prve“. U konačnici možeo reći da je Huawei ovdje u laganoj prednosti jer je njegov čitač mrvicu precizniji, no ta razlika je daleko od presudne.
Europska verzija Samsunga Galaxy S20 Ultra dolazi s novim 7nm Exynos 990 procesorom, dok Huawei koristi vlastiti Kirin 990, također temeljen na 7nm tehnologiji. O tome jesu li ove oznake slučajne ili namjerne, možemo diskutirati, no činjenica je da je Huawei svoj procesor pod ovom brojčanom oznakom predstavio nekoliko mjeseci prije Samsunga.
U svakom slučaju, radi se o procesorima najnovije generacije, koji su realno među najjačima na tržištu. Na Geekbench 5 benchmark testu Huaweijev Kirin je ostvario 752 boda u Single-core načinu, a Samsungov Exynos 911, dok u Multi-core Huawei postiže 3005, a Samsung 2805 bodova.
Ove brojke same po sebi ne moraju značiti ništa, budući da se u svakodnevnom radu razlika ne primijeti. Oba uređaja postižu najbolje moguće rezultate u svim aplikacijama, pa tako i prilikom igranja najzahtjevnijih igara.
Kad je radna memorija u pitanju, Samsung je ovdje očito napravio overkill. Naime, u S20 Ultra smjestio je čak 12 GB RAM-a, dok se Huawei zadržao na sasvim dovoljnih 8 GB. Zato bismo kod Samsunga radije vidjeli manje RAM-a, ali veću internu memoriju, budući da početni model ima 128 GB. Usporedbe radi, prošlogodišnji Note 10+ je kretao s 256 GB. Naravno, u ponudi su i 256 te 512 GB verzije, što je popraćeno i višom cijenom. Huawei također kreće sa 128 GB, te nudi još 256 i 512 GB verzije.
Oba uređaja podržavaju memorijske kartice. I dok Samsung koristi standardizirani microSD utor, Huawei koristi vlastiti NM standard, tako da ćete u njegovom slučaju morati kupiti posebnu karticu, naravno, ukoliko vam je baš potrebna. Ovdje dodajmo i to da nijedan nema 3,5 mm audio utor, što znači da ćete morati koristiti USB-C ili Bluetooth slušalice.
Kad su prijem signala i kvaliteta razgovora posrijedi, veće razlike nema. Ipak, Huawei i dalje inzistira na ugradnji vibrirajućeg zaslona koji proizvodi zvuk, dok Samsung koristi klasičnu telefonsku slušalicu. Ovaj piezoelektrični efekt smo već upoznali na Huaweiju P30 Pro, ali i nekim drugim uređajima, npr Xiaomi Mi Mix. Bitno je reći da je ova tehnologija u međuvremenu napredovala, tako da veće razlike u kvaliteti zvuka nema. Dapače, prednost Huaweija je u tome što je cijela gornja trećina zaslona zapravo – zvučnik.
S druge strane, Huaweiju nedostaju vanjski stereo zvučnici, što je odavno standard na top modelima, stoga Samsung u domeni zvuka definitivno odnosi pobjedu.
I jedan i drugi uređaj su temeljeni na najnovijem Androidu 10, i svaki povrh njega donosi vlastitu nadogradnju sučelja. Samsung svoju One UI, a Huawei EMUI. Sada napokon možemo reći da je prošlo vrijeme razlika između ova dva sučelja jer su oba iznimno brza i fluidna.
Razlika je, naravno, ta što Huawei ne dolazi s Googleovim servisima koji su mnogima od presudnog značaja. Ipak, već u recenziji modela Huawei Mate 30 Pro smo pokazali i objasnili kako se ovaj problem može lako zaobići koristeći se alternativnim trgovinama aplikacija, te Googleove servise (YouTube, Drive, Gmail…) koristiti preko weba, gdje rade sasvim normalno. Isto tako se Gmail račun može dodati u Huaweijev e-mail klijent, a ostale aplikacije instalirati iz App Galleryja ili neke alternativne trgovine aplikacijama (npr. Aptoide).
Također, postoji i zaobilazni način instalacije doslovno svih Googleovih servisa, što smo objasnili i pokazali u ovom članku. U tom slučaju Huawei P40 Pro možete koristiti na potpuno isti način kao bilo koji drugi Android uređaj.
Što se nadgradnje sučelja tiče i samog rada s uređajima, stvar je navike koje će vam bolje leći.
Ovaj dio je svakako najzanimljiviji jer se prava bitka između ova dva uređaja vodi upravo na ovom polju. Huawei je modelom P20 Pro prije dvije godine pokrenuo svojevrsnu revoluciju na području kamera, kad je ugradio fizički veći senzor i sami broj kamera povećao na tri.
Tada je započelo nadmetanje proizvođača i broju ugrađenih kamera, ali i općem podizanju kvalitete fotografije. U protekle dvije godine Huawei je nametao standarde koje drugi nisu mogli pratiti, ali ove je godine Samsung napokon okrenuo ploču i odlučio se kamerama pozabaviti malo ozbiljnije. No je li time dostigao Huawei, saznajte u nastavku.
Oba uređaja dolaze s četiri kamere na poleđini, s tom razlikom što koriste različite senzore i leće. Fizičko povećanje senzora je odigralo ključnu ulogu u kvaliteti, posebice noću, pa tako Samsung donosi veliki 1/1.33-inčni primarni RGB senzor, dok Huawei raspolaže još većim 1/1.28-inčnim, te koristi RYB raspored piksela.
Samsung u ovom senzoru donosi čak 108 MP, a Huawei 50 MP, no kad u formulu ubacimo veličinu, vidjet ćemo da su Samsungovi pikseli veliki 0,8 µm, a Huaweijevi 2,4 µm, što je ogromna razlika. U praksi ćete teško razlučiti 50 MP, a kamo li 108, no treba napomenuti kako oba uređaja koriste pixel-binning tehnologiju, što znači spajanje više piksela u jedan kako bi se postigla što kvalitetnije fotografija manje rezolucije.
Tako će Samsung stopiti devet piksela u jedan, a Huawei njih četiri, pa će oba uređaja proizvesti izvrsne 12 MP fotografije. Istina, u postavkama možete odabrati i punu rezoluciju, no takve će fotografije u pravilu biti lošije kvalitete i zauzimat će više prostora. Primjerice, Samsungova 108 MP fotografija može biti teška nevjerojatnih 30 MB.
U idealnim uvjetima i u dobro osvijetljenom zatvorenom prostoru oba će uređaja primarnim senzorima proizvesti vrhunske fotografije i to praktički bez šuma. Rekao bih da skoro potpuno isto generalno vrijedi i za noćne fotografije, no kad su u pitanju iznimno loši uvjeti, do izražaja dolazi Huaweijev senzor koji daje neusporedivo bolje rezultate, jer doslovno „vidi“ u mraku. U to se možete uvjeriti na usporednim fotografijama u takvim uvjetima, gdje će Huawei i najmanju zraku svjetla iskoristiti i prenijete je na senzor, te uz pomoć AI komponente izraditi nevjerojatno kvalitetnu fotografiju s obzirom na uvjete.
Istini za volju, i Samsung je na ovom području napredovao u usporedbi s prošlom generacijom, no očito i dalje ne može parirati Huaweiju.
Naravno, ovo je segment u kojemu je ovolika razlika jasno vidljiva, dok se na ostalim poljima zapravo vodi mrtva trka. Oba uređaja posjeduju izvrsne telefoto kamere s optičkim povećanjem, s tom razlikom što Samsung ima 4X, a Huawei 5X zoom. Samsung ovaj podatak ne navodi službeno, već ga reklamira kao 10X hibridni zoom. Jednostavnim istraživanjem da se zaključiti da je optički zoom u stvari 4X, a do 10X se postiže u kombinaciji s digitalnim.
Nadalje, na samoj kameri stoji oznaka 100X zoom, što zapravo spada u sferu digitalnog i upotrebljivo je samo u idealnim uvjetima i ako je moguće uz pomoć stativa. Inače, zoom do 30X je zaista iskoristiv i daje iznenađujuće dobre rezultate.
Huawei raspolaže s 5X optičkim povećanjem, te isto tako hibridnim do 10X, dok maksimalni stupanj digitalnog doseže do 50X. Ovakve fotografije su iskoristive otprilike u istoj mjeri kao Samsungove, iako u nekim slučajevima daju nešto oštriju sliku i mrvicu više detalja.
Oba uređaja raspolažu s izvrsnim širokokutnim kamerama, a sadrže i TOF senzore za mjerenje dubine polja i postizanje bokeh efekta.
Na području videa Samsung je u prednosti budući da nudi snimanje u 8K rezoluciji, dok Huawei omogućuje sada već standardnu 4K. Treba reći da je u ovom trenutku još uvijek malo monitora i TV uređaja koji podržavaju 8K, odnosno onih na kojima bi ova rezolucija mogla biti iskorištena, no složit ćete se da je svakako dobar ulog u budućnost. Snimite 8K video sad i kad takvi monitori postanu standard, imat ćete lijepu i kvalitetnu uspomenu.
Ipak, imajte na umu da jedna minuta takvog videa zauzima oko 600 MB, a sitniji problemi se javljaju i u fokusiranju objekata koji se miču pa se može činiti da jedan dio snimke kasni. Naravno, očekujemo da će skorašnje nadogradnje softvera ovo u dobroj mjeri popraviti.
U nastavku donosimo neke primjerke fotografija i videa usporedno okinutih jednim i drugim uređajem. Zbog veće količine podataka koje sadrže, preporučamo da ih pogledate na računalu.
Idealni uvjeti
Samsung:
Huawei:
Samsung:
Huawei:
Samsung:
10/05/2020 06:48 PM
2014 © Hrvatske aplikacije i vesti