Sony Xperia L2 – Recenzija - Android

Treći član iz prvog vala Sonyjevih smartfona ove godine je Xperia L2, trenutno najslabiji i najjeftiniji novi model, budući da već jedno vrijeme nema serije E i M. Ako gledamo prošlost serije L, ona seže još u 2013. godinu kad su tržištem dominirali uređaji s dvojezgrenim procesorima i zaslonima manjim od 5 inča, a jedan […]

Treći član iz prvog vala Sonyjevih smartfona ove godine je Xperia L2, trenutno najslabiji i najjeftiniji novi model, budući da već jedno vrijeme nema serije E i M. Ako gledamo prošlost serije L, ona seže još u 2013. godinu kad su tržištem dominirali uređaji s dvojezgrenim procesorima i zaslonima manjim od 5 inča, a jedan od njih je bio Xperia L. Nasljednik, Xperia L1, je stigao tek sredinom prošle godine, a nešto više od pola godine kasnije i gore spomenuti L2.

Ima isti zaslon i procesor kao Xperia L1, ali su narasle memorije i baterija. Vidljiva novost je čitač otisaka prstiju na poleđini, ali kućište nije doživjelo promjene u materijalima od kojih je izrađeno. Je li ime Sony dovoljno da kupite Xperiju L2 bez razmišljanja? Saznajte u nastavku.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

DIZAJN I KUĆIŠTE

Testni primjerak koji smo mi dobili ima kućište zlatne boje, i to ne blage poput boje šampanjca nego zaista intenzivne. Vjerujemo da će se svidjeti ljubiteljima lančića i narukvica, a ostali možda neka radije potraže crnu varijantu. Ili ružičastu. Ova boja ipak ima prednost – ne vide se otisci prstiju. Osim staklene prednje strane, tj. Gorilla Glassa, cijelo kućište je izrađeno od plastike. Ne bismo imali ništa protiv par metalnih detalja, ali valjda za njih nije bilo prostora u budžetu. Kod jačih stisaka se tu i tamo se začuje škripanje, ali generalno je kvaliteta izrade dobra.

Izvana je Xperia L2 dosta slična Xperiji L1, uz neke izmjene koje smo vidjeli i na Xperiji XA2 i XA2 Ultra. To znači da je poleđina zaobljena i da je kamera premještena iz gornjeg lijevog kuta u sredinu, a od manje bitnih detalja ćemo spomenuti preseljenje selfie kamere i zvučnika za multimediju s lijeve na desnu stranu.

Sa zauzećem od 71% prednje površine, Xperia L2 se danas ne osjeća kao riba u vodi. Dakako, zaslon je prostran, ali gabariti uređaja nisu baš mali. U usporedbi s L1, Sonyjevi inženjeri su uspjeli smanjiti dužinu L2 za cijeli milimetar, ali nakon toga im je slava udarila u glavu pa su ga proširili za 4 mm. S istim zaslonom. Deblji je za 1,1 mm, a masa je nekim čudom na vagi pokazala 2 grama manje, iako je 178 g malo previše za plastični smartfon.

U lijevom bridu se nalazi dobro poznati utor za kartice. Procedura izmjene SIM ili memorijske kartice je na Sonyju tradicionalno ista – kad ju ubacujete ili vadite, uređaj će se ponovno pokrenuti. S desne strane stoje tipke za glasnoću i tipka power koja nije ona prepoznatljiva okrugla nego plosnata. Sve tri tipke se čuju prilikom pritiska, ali na preciznost nemamo prigovora. S gornje strane je 3,5-mm priključak za slušalice i mikrofon, a s donje USB-C priključak, zvučnik za multimediju i glavni mikrofon. Zvučnik za glasovne pozive je tamo gdje mu je i mjesto – iznad zaslona, a pored njega su senzori, LED lampica za obavijesti i selfie kamera. Straga je situacija vrlo uredna, imamo glavnu kameru, LED bljeskalicu i čitač otisaka prstiju.

Prodajno pakiranje sadrži USB kabel i slabašan punjač od 0,85 A.

ZASLON

Kao i na Xperiji L1, ovdje imamo isti, 5,5-inčni IPS LCD zaslon rezulucije 1280 x 720 piksela. To je bilo dovoljno za skromnih 267 ppi, no nazubljena slika je vidljiva tek u rijetkim situacijama, i to kad se zagledate u sliku. Kontrast nije loš, no boje su dosta loše kalibrirane. Možda vam se posreći pa u postavkama uspijete malo poboljšati prikaz jer smo mi uspjeli samo pogoršati stvari. Vidljivost na otvorenom je prosječna, svakako bi bilo poželjnije da je pozadinsko osvjetljenje jače. Sve u svemu, prosječan zaslon za nezahtjevnu publiku.

HARDVER, PERFORMANSE I POVEZIVANJE

Osim istog zaslona, Xperia L2 ima isti procesor kao L1. Riječ je o MediaTekovom MT6737T koji je predstavljen još 2016., a sastoji se od četiri Cortex-A53 jezgre najvišeg takta od 1,5 GHz i jednojezgrenog GPU-a Mali-T720 takta 600 MHz. Uređaj raspolaže s 3 GB RAM-a i 32 GB interne memorije i čini nam se da to polako postaje standard za nižu klasu. Nismo očekivali pretjerano dobre performanse, ali uređaj je začuđujuće fluidan kod otvaranja aplikacija i učitavanja web stranica. Za ljubitelje 3D igara smo isprobali Tekken i uglavnom je radio glatko, uz poneki trzaj kod zahtjevnijih efekata.

LTE Cat.4 modem će vam omogućiti preuzimanje podataka brzinom do 150 Mbps i slanje do 50 Mbps, a od ostalih bežičnih načina povezivanja ima Wi-Fi a/b/g/n, Bluetooth 4.2, A-GPS, NFC i FM radio. Za povezivanje s računalom i punjenje se koristi USB-C priključak koji podržava USB 2.0 brzine.

Zvučnici su vrlo glasni, a kvaliteta zvuka je osrednja. Za čitač otisaka prstiju nam se čini da je isti kao na Xperiji XA2/XA2 Ultra, a to znači da je precizan, ali malo sporiji od konkurencije.

SOFTVER I SUČELJE

Od smartfona koje je Sony predstavio ove godine, Xperia L2 je jedini s Androidom 7.1.1 Nougat. Srećom, sučelje se nadograđuje ažuriranjem putem Trgovine Play pa je identično onome na Androidu 8.0 Oreo. Postavke sustava su ostale stare, ali Oreo na Sonyju ionako nije donio previše vizualnih promjena, umjesto toga se najviše novosti skriva u optimizaciji sustava. Ni Nougat nije loš, dapače, radi glatko i brzo, čak i uz prilično skroman hardver. Dakle, L2 se izvukao s novom verzijom Xperia Homea pa nevješto oko neće primijetiti da se radi o starijoj verziji Androida, ali bilo bi zgodno da je Sony na sve nove modele ubacio Oreo, u čemu bi sigurno bio rekorder.

Zaključani zaslon ima prečace za glasovnu pomoć i kameru, gdje potonji zaista dobro dođe jer uređaj nema fizičku tipku kamere za brzo pokretanje u situacijama kad vam se mačka okrene na leđa ili lovi muhu. Glavno sučelje se može prilagođavati kroz brojne pozadine i teme, besplatne i plaćene. Zaslon je dovoljno velik da smanjite ikone zbog bolje preglednosti, a ne bi bilo loše da ih umjesto četiri poredate po pet u jednom redu. Osim korisničkog sučelja, kroz Trgovinu Play se ažurira i vremenska prognoza te niz Sonyjevih aplikacija poput Sketch, Album, Glazba itd. Glavni web preglednik je Chrome, zadana tipkovnica je SwiftKey, a nema ni udvostručenih aplikacija za kalendar pa je tu samo onaj Googleov.

Podržan je rad u dva prozora i zbog velike površine zaslona vam neće nedostajati prostora, a 3 GB RAM-a se čini dovoljno za istovremeno izvođenje dviju aplikacija. Ako vam više odgovara držati uređaj u horizontalnom položaju, sučelje podržava i takav način rada. Za situacije kad vam je druga ruka zauzeta drugim radnjama je tu način rada jednom rukom koji će vam sigurno olakšati život.

KAMERA

Baš poput Xperije L1, i L2 ima 13 MP glavnu kameru, ali joj je otvor blende povećan s f/2,2 na f/2,0 za svjetlije snimke. Naravno, nije opremljena raznim blagodatima poput stabilizacije slike i PD autofokusa, već je riječ o prilično jednostavnoj kameri namijenjenoj za povremeno ili nezahtjevno fotografiranje.

Osim hardverskih ograničenja, tu su i neka softverska. Kao i uvijek, imamo univerzalno automatski i ručni način, ali posebnih načina snimanja nema, čak ni panorame. U ručnom načinu možete uključiti HDR i malo petljati po postavkama, ali ne očekujte čuda. Jedina rezolucija manja od 13 MP koju možete odabrati je 10 MP i ona je u 16:9 formatu. Kvaliteta fotografija je tek na granici zadovoljavajućeg. Klasični nedostaci su osrednji dinamički raspon, tendencija hladnijim tonovima, manjak oštrine i osjetna prisutnost šuma. Ovo je opis fotografija snimljen