Što je zajednički nazivnik Marsu, kazalištu, robotima i djevojčici sa šibicama - Android

LenTinTin Studios pokrenuli su Len, Tin i Tin - srednjoškolci razreda Prve tehničke škole Tesla iz Zagreba. Režu i buše, povremeno mjere, šarafe i 3D printaju, leme i programiraju. Pridružile su im se kolegica Mia i Maja, koje rade predstave, čitaju priče, pišu scenarije, glume i snimaju. A svoje kazalište planiraju i prodavati!

Post Što je zajednički nazivnik Marsu, kazalištu, robotima i djevojčici sa šibicama? je prvi puta viđen na Netokracija.

Svi se sjećamo ili kroz iskustva svoje djece, nećaka i nećakinja proživljavamo opet one, sada tako smiješne, boljke školskih vremena. Domaće zadaće, lektire, prezentacije, prakse… Iako nam je sjećanje na te muke sada smiješna uspomena, svjesni smo važnosti tih zadataka kao jedinog praktičnog dijela koji smo u školi poznavali.

Danas postoji sve više mogućnosti da se taj praktični dio nadogradi i učini zanimljivijim, ali ne bez dobre volje i velikog truda.

Kako bi motivirali klince u osnovnoj, ali i sebe – Len Oremović, Tin Mladina i Tin Kukulj iz Prve tehničke škole Tesla u Zagrebu – tijekom proljetnih praznika su odlučili dvije omražene školske obveze, lektiru i praksu, spojiti u zabavan i koristan projekt.

O tome da li im je to pošlo za rukom dovoljno govori činjenica da su kao LenTinTin Studios osvojili dvije zlatne medalje za inovacije na međunarodnoj izložbi ARCA i Inova-Mladi, a među ostalim, nastupali su i na Brave New World, Idea Knockout i CARNet korisničkoj konferenciji te na Youth – Tool Fairu u Bugarskoj koji organizira Europska komisija.

LenTinTinStudios

Srednjoškolska praksa koja je prerasla u inovativan projekt

Tjedan dana prakse nije malo za početak, a uz dobro vođenje, bilo je sasvim dovoljno za Lena i dva Tina da osmisle projekt robotskog kazališta lutaka. Njihov mentor, a ujedno i Tinov otac, Veljko Kukulj, bio je od velike pomoći kada je škola pozvala roditelje da pomognu naći tvrtke u kojima bi učenici mogli odraditi praksu preko praznika.

Kako sam tata jednom od njih, nije bila teška odluka odabrati mjesto prakse. Tim više jer smo imali mogućnost raditi u motivirajućoj okolini, u HUB385 Hardware Labu, a motivaciju smatram ključnom za učenje. Kad smo počeli dogovarati praksu ponudio sam im da realiziraju vlastiti projekt, no trebali su me uvjeriti da ozbiljno misle.

Svoju predanost ideji imali su priliku dokazati i drugima pred proljetne praznike prošle godine, na startup natjecanju Get In The Ring. Pripremljen je pitch projekta, a dečki su tada prvi put nastupili kao LenTinTin Studios.

LenTinTinStudios

Len Oremović na prvom predstavljanju projekta u travnju 2017.

Olakšavanje školskih muka bila je najveća motivacija

Za vrijeme pripremnih razgovora pitao sam ih ‘Kad bi mogli napraviti nešto i promijeniti jednu stvar koja nije dobra u školi i tako olakšati klincima koji su sad u osnovnoj, što bi to bilo?’, a odgovor je bio – pisanje lektire.

Uz jedan školski problem koji je tražio rješenje, osim dobre ideje, trebalo je ispuniti i  tehničke preduvjete – no dečki iz Tesle nisu s tim imali toliko problema jer su u projekt ušli s dobrim predznanjem rada s Arduinom. Ipak, alati su bili neophodni, a većina njih je pod inicijativom tate mentora stizala iz Hrvatske, Kine i Njemačke, od drvenih šperploča do potrošne elektronike i mehanike.

Robotsko kazalište sastoji se od tri dijela. Upravljačkog dijela koji čine Arduino pločice, štit, modificirani GRBL firmware; mehaničkog dijela s motorom, prijenosom, nosačem i rasvjetom te drvenog kućišta u obliku kazališne pozornice. Ne smijemo zaboraviti ni robotske lutke koje mogu biti od papira, kartona, tkanine, 3D printane… Što god djeci padne na pamet, samo da je nosivo i prikladne visine. O tome kako sve to dolazi u realizaciju jedne robotske predstave objasnio nam je mentor Kukulj:

Robotsko kazalište pomiče dvije lutke lijevo-desno ispred pozadine i pali i gasi svijetla u skladu s naredbama koje prima iz računala. Kad se to poveže sa zvukom, dobivamo predstavu. No predstava priča priču, tako da proces počinje odabirom priče. Priču je potrebno prilagoditi mogućnostima kazališta, odrediti likove, podijeliti u scene, raspisati dijaloge. Potom se rade lutke i scenografija, snima zvuk i određuje položaj lutaka na pozornici tokom dijaloga pa programira njihovo kretanje. Na kraju se svi ti elementi postavljaju zajedno, i isprobava dok se ne postigne željeni rezultat.

Zastarjele lektire u Robotskom lutkarskom kazalištu opet postaju relevantne

Nakon prve prezentacije ideje, dečkima je postalo jasno kako su predstave jednako važne kao i sam stroj, a već prije nastupa dogovorili su kako će prva predstava biti o roveru Spiritu koji je zapeo na Marsu. Trebalo je pronaći spikere i glumce, a uskoro su se timu pridružile Ena Adruza i Dea Jurasović. Ipak, nedavno su zbog obveza njihovo mjesto zamijenile Mia Jurčić i Maja Mikolić, navodi Veljko Kukulj:

Počeli smo s adaptacijom stripa Spirit autora Randalla Munroea, o istoimenom roveru na Marsu, koji je i naša najpopularnija predstava. Značaj tog stripa je višestruk, od toga kako je upravljanje roverom zasnovano na zapravo istom standardu kojeg koristimo za upravljanjem kazalištem pa do toga da je sama priča modernizacija “Djevojčice sa šibicama” koja je u lektiri za drugi razred.

Upravo je ta priča jedan od najboljih objašnjenja što ovo kazalište nudi djeci i mladima koji se oko njega angažiraju. Knjige za lektiru iako imaju svoju svrhu i poantu, ona često ne dopire do djece jer im je teško te situacije povezati s onima u kojima se nalaze danas.

Tako Veljko Kukulj objašnjava da djeca u drugom razredu osnovne škole često ne razumiju zašto bi jedna djevojčica išla prodavati šibice na ulicu ili zašto bi uopće bila na ulici i tako tužno skončala.

To razumijevanje može doći putem priča koje su primijenjene vremenu i okolini. Emocionalni učinak u tom slučaju postaje mnogo jači.

Osim priče o roveru, LeTinTin Studios napravili su i tri Ezopove basne koje su premijerno izvedene 11. siječnja u kazalištu Žar ptica. Predstave traju od 1 do 3 minute, a onu o roveru možete pogledati i na YouTubeu.

LenTinTin Studios kao startup: Iskustvenim učenjem do poslovnog modela

Robotsko kazalište omogućuje učenicima da ponude svoju interpretaciju lektire kroz grupni rad koji uključuje različite vještine i znanja. Odabir predmeta – od hrvatskog ili stranog jezika, likovnog, tehničkog, informatike ili glazbenog, učenicima raznih individualnih interesa omogućuje ravnopravno sudjelovanje, što i osigurava zabavnije iskustvo rada na lektiri, ali i drugim praktičnim zadaćama.

Neposredna primjena naučenog je učinkovita metoda za razumijevanje gradiva i podloga za daljnje učenje. Povežemo li to sa problemskim pristupom u kojem su pogreške dio procesa rješavanja problema, a ne uzrok loše ocjene, to ima značajan motivirajući učinak jer nagrađuje radoznalost. To smo postigli, svi zajedno, radom na samom razvoju kazališta, no nadam se kako će to postići i oni koji će kazalište primjenjivati kao alat u svom radu.

Za primjenu robotskog kazališta u nastavi, dobit će priliku i ostale škole, jer će se moći i naručiti. Što je razumljivo, jer kako navode, od početka je LenTinTin Studios zamišljen kao startup:

Dečki i cure se ne bave prodajom, no od samog početka gledamo na kazalište kao proizvod i oni su uključeni u proces tako da imaju cjelovitu sliku, od same investicije pa do realizacije isporuke.

LenTinTinovci potvrđuju da interes postoji iako će cijena biti relativno visoka (oko 7 tisuća kuna) dok ne budu u mogućnosti organizirati serijsku proizvodnju. Ipak, zbog ove za javno obrazovanje visoke finalne cijene, nastojali su smanjiti troškove postavljanja predstave – tako da za jednu predstavu škola može potrošiti tek oko 70 lipa na A3 papir za pozadinsku sliku i par A4 papira za izradu lutki.

Osim toga, planiraju se pripremiti i za europsko tržište s novim verzijama. Trenutno imaju okvirni dogovor s distributerom za područje Europe.

„Želimo usavršiti editor za programiranje kako bi predstave mogli izrađivati i najmlađi učenici“

Iako je robotsko kazalište formalno realiziran projekt, sada u fokus dolaze detalji koji zahtijevaju daljnju obradu, što nije bilo upitno jer je ekipa iz LenTinTina u startu zamislila nove verzije. Navode da su se trenutno posvetili razvoju predstava i uputa:

Sada se fokusiramo na poboljšanje editora za blok programiranje kretanja lutaka kako bi predstave mogli izrađivati i najmlađi učenici. Sljedeća verzija će uključivati dodatne motore za animaciju lutaka (pokrete ruku ili promjenu lutke), poboljšano osvjetljenje i nadamo se zavjesu koja se diže i spušta.

Sitni detalji za ovakav projekt puno znače jer svaki dio procesa inovacije donosi svoje prepreke pa im je tako i jedna kazališna zavjesa zadala više muke nego su očekivali. Ipak, sada se Tin M. može pohvaliti da je naučio i šivati, a sva trojica da su bez straha učili iz svojih pogrešaka tri puta bušeći iznova rupe:

Od jednostavnih prepreka poput otkrivanja zašto svaki dio zasebno radi, a ne rade kad se spoje, sjetiti se prvo mjeriti a onda bušiti, pa do toga da se ovakav projekt ne može ostvariti bez potpore za inovacije.

Isporuke školama…

Do početka iduće školske godine Robotska kazališta će biti spremna za isporuke, s metodičkim uputama i predlošcima za rad u razredu, ali prije toga 3 škole će imati priliku putem otvorenog natječaja CARNeta, dobiti kazalište besplatno.

Škole će u natječaju moći sudjelovati prijavom scenarija za predstave te će potom stručni žiri odlučiti o tri najbolja koja će osvojiti kazališta od LenTinTin Studiosa. Natjecanje organizira CARNet, a mogu se prijavljivati i osnovne i srednje škole – otvaranje prijava kreće najkasnije u petak 19. siječnja putem web stranice.

Post Što je zajednički nazivnik Marsu, kazalištu, robotima i djevojčici sa šibicama? je prvi puta viđen na Netokracija.