Štorije - Zašto sam nakon života u Bjelovaru i Rijeci otvorio dizajn studio u Labinu - Android

Get it on Google Play

Štorije - Zašto sam nakon života u Bjelovaru i Rijeci otvorio dizajn studio u Labinu - Android

Često se dogodi da od svojih kolega ili od klijenata iz drugih dijelova Hrvatske dobijem pitanje: "Kako to da si osnovao firmu baš u Labinu? Ti si iz Bjelovara, godinama si živio u Rijeci - zašto si odabrao baš taj mali grad?” Shvatio sam da većina ljudi ne samo Labin, nego cijelu Istru povezuje s turizmom, gastronomijom, vinima i uljima, poljoprivredom, povijesnim znamenitostima - a u tu šablonu kao da se ne uklapa IT. Moj odgovor je redovno: “Zato što je tu najljepše!”

Post Štorije: Zašto sam nakon života u Bjelovaru i Rijeci otvorio dizajn studio u Labinu je prvi puta viđen na Netokracija.

Na prvu svakako zvuči pretjerano, čak potencijalno lokalpatriotski (iako su moji korijeni iz sasvim drugih krajeva). No, meni je bilo jako teško ne zaljubiti se u Labin i Istru.

Priča ide još iz završne godine srednje škole, kada sam na jednoj prezentaciji sveučilišta svoj budući faks odabrao zbog predivne lokacije uz more. Tada sam već znao da ću živjeti i raditi na sličnom mjestu, a sve se poklopilo kada sam upoznao sadašnju suprugu (koja je najzaslužnije za moje uspjehe) i tako me put odveo u Voziliće, kasnije u Labin.

Istra je – rekao bih – sve što jednom obiteljskom i poslovnom čovjeku treba za ugodan, ispunjen život. Istra je more, barka, fantastična priroda, top hrana, sjajno vino i puno dobrih, dragih i vrijednih ljudi. Kada sam sve to spoznao – a nije trebalo dugo – alternative više nije bilo i moja odluka o životu u Istri bila je konačna.

Od dizajna plakata za partyje do dizajnerske agencije

Sljedeći korak bio je da spojim to divno mjesto za život s poslom koji sam zavolio i odlučio raditi – web dizajn. Da ću se baviti baš time, također nije bilo puno dvojbe. Oduvijek sam bio vizualni tip, a prvi pravi poslovi u toj domeni krenuli su za vrijeme studija, kada sam dizajnirao plakate za razne riječke studentske partyje. S HTML-om i CSS-om prvi puta sam se susreo za vrijeme rada u turističkoj agenciji gdje sam bio zadužen za digitalni dio poslovanja. Već u tom razdoblju je – svjesno ili podsvjesno – u meni tinjala želja za pokretanjem vlastitog businessa, a uz to bio sam uvjeren da ću dugoročno raditi nešto vezano uz dizajn, turizam ili IT. Na kraju se dogodilo da radim posao koji je izravno povezan sa svime nabrojanim!

Krenuo sam skromno, osnovavši obrt s opremom u vidu polovnog laptopa i iz sobice od 6 kvadrata. Klijentima sam slagao webove u Joomli, često prilagođavajući ili redizajnirajući kupljeni template. Koliko god moja želja da sve radim custom i iz “nule”, nedostajalo mi je znanja, savjeta i mjesta gdje ću se moći dodatno educirati, a da za sve to ne moram svaki puta potegnuti čak do Zagreba.

Uzori za Labin: IT scena poput osječke

Jednostavno, u Labinu – kao i u cijeloj Istri – konkretna IT scena nije postojala. Tada sam pratio fantastične stvari koje se događaju u Osijeku – BIOS i osnivanje Osijek Software Cityja – i sanjao o tome da jednog dana tako nešto postoji i u mom gradu. Dan-danas mi pada na pamet koliko bi mi pomoglo da sam – u trenutku kada sam pokretao svoj Lloyds Design studio i bio doslovno nigdje na digitalnoj mapi – imao grupicu istomišljenika iz struke s kojima bih se mogao posavjetovati, čuti njihova iskustva ili jednostavno pričati o svojim idejama i ciljevima. Uopće ne mogu zamisliti koliko bi cijeli pet i pol godina dugi put Lloydsa od obrta u šest kvadrata do ovoga što imamo sada bio brži i lakši da je postojala bilo kakva lokalna IT, odnosno digitalna scena.

Štorija, više od priče

Sada, kada je firma narasla toliko da sama može postati pokretač jedne mikro scene, logičan je korak bio krenuti s meetupima i početi okupljati ekipu. Naše susrete nazvali smo “štorijama” s jasnom željom da već samim nazivom pokažemo da je ova inicijativa lokalna, da je ishodište cijele priče u Labinu.

“Štorija” bi se s istarskog dijalekta mogla prevesti kao “priča”, iako ima šire značenje – naše su “Štorije” u biti otvoreni razgovori, prenošenje iskustva, ideja, dogodovština uže ili šire vezanih uz sve što radimo. Osobno, velika mi je motivacija da se čim više ljudi – pogotovo iz Labina i okolice – uključi u stvaranje jedne vrste digitalne zajednice, da zajedničkim snagama oformimo krug entuzijasta koji će međusobno razmijeniti svoja znanja, a pritom se bolje upoznati, povezati i čak neformalno družiti.

Stvaranje ovakvog networkinga, bez obzira na struku, dob ili razinu znanja, dobra je stvar za sve – drugi mogu dobiti bolji uvid u naš način rada, a mi lakše možemo doći do potencijalnih suradnika ili čak budućih zaposlenika. Također, kroz svaki meetup jako je bitno da sudionicima približimo ono što sami osjećamo u svom poslu, a to je da nam je gotovo svaki dan ispunjen pozitivom, novim izazovima i motivacijom te da tu energiju prenesu dalje.

Poseban fokus na mlade

Poseban su nam fokus mladi, kod kojih je – kao i u drugim dijelovima Hrvatske – prisutan negativan stav o građenju budućnosti u Labinu, pogotovo kod onih koji studiraju ili namjeravaju upisati faks. Mislim da tim mladim ljudima treba pokazati da situacija danas više nije ista, a to saznanje, do kojeg smo mi došli gradeći našu poslovnu “štoriju”, im kroz meetupe želimo prenijeti. Smisao “Štorija” je da te klince okupimo, da se upoznamo s njihovim radom, čujemo kako razmišljaju te im, naravno, pokažemo što i kako mi radimo i vidimo možemo li im kao profesionalci pomoći u razradi njihovih ideja.

Kod nas radi desetak mladih ljudi, dobi između 22 i 28 godina, koji su stalno u “điru” sa svojim vršnjacima, braćom, rođacima. Oni vide i čuju kako ekipa diše i upravo od naših djelatnika dobivamo informacije da u Labinu i Istri ima sve više sjajnih pojedinaca koji se ozbiljno bave programiranjem, IT-jem, razvojem aplikacija – pa čak i robotikom – i to već među srednjoškolcima. Baš zbog toga, prvi meetup sam osobno vodio i pričao sam ljudima o tome otkuda smo krenuli i kako je tvrtka rasla, što je ono najbolje što smo isporučili do sada, kakve projekte planiramo razvijati te – možda i najvažnije – zašto smo odlučili ostati u Labinu.

Sjajno je što su prve “Štorije” zainteresirale desetak ljudi, različitih profila i dobi, koji dolaze iz potpuno različitih industrija i priča, ali ih je zanimalo što se događa s druge strane vrata našeg ureda. Na drugim “Štorijama”, po prvi puta je sudjelovalo i nekoliko labinskih srednjoškolaca, koji su ciljano došli učiti mobile development. Nevjerojatno motivirajuće i upravo suprotno predrasudama o nezainteresiranosti mladih za daljnju edukaciju i razmišljanje o vlastitoj profesionalnoj budućnosti.

Štorije se nastavljaju!

Štorije idu dalje, već sada imamo upite za nekoliko tema koje će se obraditi u idućim mjesecima, a u planu nam je dovesti vanjske predavače koji će pričati o specifičnim temama poput robotike, fotografije, dronova, audio i video tehnologije…

U svakom slučaju, već nakon dva meetupa nadmašili smo vlastita očekivanja i možemo sa sigurnošću tvrditi da smo polako ali sigurno počeli graditi lokalnu IT scenu.

Post Štorije: Zašto sam nakon života u Bjelovaru i Rijeci otvorio dizajn studio u Labinu je prvi puta viđen na Netokracija.

04/12/2017 03:01 PM